SAKARYA: I KASAPIMA MEHMETU I ZEKIJU I MESARU SABRIJI BOSNA ZAJEDNIČKA MAJKA

SAKARYA: I KASAPIMA MEHMETU I ZEKIJU I MESARU SABRIJI BOSNA ZAJEDNIČKA MAJKA

Teško da ćete, boraveći u Turskoj. Naći ijedno mjesto u kojem ne žive naši ljudi. Uglavnom su to Bošnjaci iz BiH i Sandžaka u Srbiji koji su godinama stizali u Tursku bježeći od progona, pogroma, neimaštine i diskriminacije. Mnogi još govore bosanski jezik i čuvaju sjećanja na postojbinu svojih predaka. U oblasti Sakarya na obali Crnog mora, oko 140 km modernim auto-putem od Istanbula prema Ankari i Mersinu, živi oko 300.000 Bošnjaka. Ovdje gotovo da ne možete ući u prodavnicu, frizersku radnju ili čajdžinicu da ne naidjete na našeg čovjeka.

Potvrda rečenom je i sasvim spontani susret u mesnici u gradu Sakarya. Ovdje smo sreli Mehmeta Buluta, čiji preci su došli iz Novog (Yeni) Pazara, ali i Zeki Yilmaza, čiji preci su stigli u jednom od iseljavanja  negdje iz okoline Bugojna,  koji danas s porodicom živi u obližnjem Serdivanu.

Sakarya: Čuvaju sjećanje na domovinu

Tražeći prodavnicu namještaja s nama je u navedenu mesarsku radnju ušao i poznati dobojski mesar Sabrija Mujdžić. Srdačni domaćini postali su još srdačniji kada su saznali da dolazimo iz BiH. Na šturom maternjem jeziku pitali su za stanje u Bosni, a porazgovaralo se i o poslu.

Mujdžić, poznato je u dobojskom kraju, posjeduje najbolji recept za ćevape i, kaže, rado će ga, već pri narednoj posjeti Turskoj,  ustupiti Bulutu i Yilmazu.

Dok razgovaramo u radnju pristiže stariji čovjek. Uljudno pozdravlja i, nakon što je čuo razgovor na Bosanskom jeziku, žustro se uključuje u razgovor. Zove se Ismail Atović i stigao je iz okoline Novog Pazara 1958. godine kao četverogodišnji dječak. Djed mu je, kaže, mnogo ranije stigao iz okoline Tuzle.

Mi, koji poslom, za obrazovanjem ili onako, turistički dodjemo u Tursku, njima, kažu, donesemo dah domovine koju, vele, uprkos daljini i godinama, svakog dana vole sve više.  Afirmativa portal