AFIRMATIVA SA PETROVIĆIMA NA PROSLAVI USKRSA U USORSKOM NASELJU ALIBEGOVCI

Iako su gotovo cijeli radni vijek proveli u Austriji, Marko i Eva Petrović iz usorskoga naselja Alibegovci, svake godine u pvodu Uskrsa o svom trošku za susjede organiziraju posebnu proslavu u svome mjestu.

Alibegovci: Veselo za Uskrs

Upravo onako kako su njihovi preci to činili u prošlosti. Blagdanska radost je potpuno jer uglavnom na blagdan iz bijeloga svijeta u zavičaj dodju neka od njihovih  sedmero djece. Neki od njih se trajno žele vratiti u rodni kraj što je dodatno uveličalo ovogodišnje blagdansko raspoloženje.

-Prošao sam mnogo svijeta, sretao razne ljude, ali iz zavičaja dušom nikada nisam otišao- kaže Marko.

Tradicija se čuva

Djeca,  njih sedmero sa šest unučića,  rasuti su po svijetu.

-Kada trebaju djeca doći tada nam je najljepše i najveselije. Čekamo, pripremamo se, spravljamo domaća jela-kaže Eva.

-Volim ih sve. Jedva čekam kad ću ih vidjeti opet. Kad trebaju dolazit ne mogu spavati par noćiju-dodaje Marko.

I došli su i za ovaj veliki katolički blagdan. U dvorištu unučići Iva i Rafael se takmičenju u tucanju jaja.

-Iva, koje ti želiš jaje. Rozo. Iva želi rozo. Izvoli Iva ovo je za tebe. Rafael, koje bi ti htio? Plavo. Rafael želi plavo. Može, ovde pogodi. Hajde Iva! Bravo! Iva je pobijedila, bravo-odjekuje vesela graja iz dvorišta Petrovića.

-Rado pokazujemo djeci našu kulturu, naše običaje i bitno nam je da to provedemo zajedno u obitelji-kaže nevjesta Marija.

Eva i Marko: Djeca su nam najvažnija

Anto, Markov sin je kupio kuću tu u susjedstvu.

„Planiram se vratiti i živjeti ovdje. Neki kažu ne može se teško je? Ah, teško. Svugdje čovjek treba raditi i svugdje se treba truditi da se nešto ostvari, a to se isto tako može na našoj rodnoj grudi-pričaju Anto i Marija.

Marko pamti kada se Uskrs  u Alibegovcima obilježavao drugačije. Uz takozvane „lilajke“ za usorske djevojke, bilo je druženja, pjesme i  veselja.

-Sve je kiloemtrima tamo i amo bilo puno cura, momaka, pričaju, ašikuju. Ja sada pokušavama nekako podsjetiti na te dane i običaje-priča nam Marko.

Na veselje stigli susjedi

Sve troškove proslave snose Petrovići. Pomagali su drugima i kada sami nisu imali dovoljno, kažu susjedi.

-Ovdje ako nije 30 ljudi samo što ja znam  odavdje zaposlio. A danas neki ljudi ti možda mu nisu toliko ni zahvalni koliko je on njih pomogao-kaže susjed Ivica Ćosić.

-Ima Boga i on to sve vidi-kaže nam Marko Petrović. Afirmativa.ba