BOŽIĆ U MAGLAJU: AFIRMATIVA S PRAVOSLAVNIM VJERNICIMA U KRSNOM POLJU, MLADI ODLAZE

Uprkos činjenici da je pravoslavna zajednica u Maglaju sa 13.000 vjernika prije rata, danas svedena na tek nekoliko stotina, radost Božića u gradu i selima oko njega još uvijek se osjeti. U selima su uglavnom stariji. Djeca su, u potrazi za boljim životom, napustila nekadašnji zavičaj.

Dok nas ima, kažu nam pravoslavni vjernici, svjetlo Božića ćemo čuvati vjerujući da će, Božijim odredjenjem, ipak doći bolji dani. Snijeg i tišina pritisnuli su  i maglajski kraj. Tragovi rata su još  vidljivi ne samo na fasadama. Nego i na ljudskim dušama. Stariji ljubomorno čuvaju tradiciju i radost Božića pogledajući djecu i unuke da se pojave vijugavim putem u zavičaj.

Krsno Polje: Sve manje mladih

-Ima djece fakultetski obrazovane. Sve je otišlo odavdje. Evo moji sinovi. Jedan  Kolumbiji bude. A, ovaj sin u Njemačkoj. Eto kako živimo-kaže nam Nevenka Lukić iz Krsnog Polja.

Nevenka takodje svakodnevno gleda niz put. A, djeca daleko, predaleko. Mladi, ipak,  ne zaboravljaju zavičaj. I ovaj Božić ih je okupio u rodnom kraju. Za više od toga je, kažu, teško.

-Pa, prvo vi trebate poći sa mnom da dođete mojoj curi  i da vi nju nagovorite da se ona ovdje vrati. Ovdje nema osnovnih uslova za život i rad-kaže nam Veljko Bajkanović , danas nastanjen u Njemačkoj.

Tradicija se ipak čuva

Nedjeljko Lukić ispred stričeve porušene kuće priprema božićne pečenice.  Radost Božića, veli,  nije potpuna bez mladih.

-Ježim se, vjeruj.  Nekako mi je prije bilo bolje. Veselije. Puno djece, puno svega. A, sada je vjerovatno u svakoj kući tako. Djeca otišla-jada se Nedeljko.

U maglajskom kraju je prije rata živjelo više od 13.000 pravoslavaca.

-Dvije hiljadite  godine bilo je oko 500 vjernika, a sada je to već znatno manji broj-kaže nam jerej Bojan Malinović, paroh maglajski.

Od 13.000 ostalo tek par stotina pravoslavnih vjernika

U maglajskim školama nastava se izvodi i na srpskom jeziku uz pravoslavnu vjeronauku koju trenutno pohađaju dva učenika.

-Od iduće godine, na žalost, pravoslavna vjeronauka u školi više neće biti jer nema mladih-kaže jerej. Uprkos nedaćama maglajski pravoslavci čuvaju svjetlost Božića.

-Pa, dočekujem kako sam i prije dočekivala. Dolazimo tu za Božić, za slavu, za Uskrs. Ja tu budem ljeti. Imam plastenik, imam baštu. Živim u Doboju  dole. U Doboju samo tržni centri niču. Ništa više. Nema. Fabrike se zatvaraju, pogoni se zatvaraju. Samo kafići, tržni centri i kladionice. Eto, to je problem-priča nam  Slavojka Lukić koja stalno živi u Krsnom Polju.

Raseljene porodice

Na žalost, kažu, politika ih slijedi ma gdje bili pa mladi, u nedostatku posla i izvijesne budućnosti,  odlaze dalje. I oni bi, vele za njima, da su malo mlađi.

-A, šta da ti kažem? Politika je politika. Mi smo, na žalost šteta politike. Zato nam i jeste ovako-kaže Nedeljko Lukić.

A prilike i neprilike, teška i bolja vremena su se smjenjivali, a narod je u snazi vjere i Božije odredjenje uvijek znao kako ostati, opstati i živjeti sa drugima.

Malinović: Budimo ljudi

-Poruka je da, prvenstveno budemo ljudi, da ne gledamo na vjersku pripadnost, da ne gledamo na podjelu prema političkoj opredijeljenosti, da budemo susretljivi jedni prema drugima-poručuje paroh maglajski jerej Bojan Malinović.  Afirmativa.ba