BOŽIĆ U POSAVINI-SABRIJA MUSLIMAN I MILORAD PRAVOSLAVAC POSJETILI KATOLIKA JOZU

Uz Božić u Foči kod Doboja

           SABRIJA MUSLIMAN I MILORAD PRAVOSLAVAC POSJETILI KATOLIKA JOZU

 

Da BiH ima političare kakvu zaslužuje svaka zemlja, ovo vjerovatno ne bi bila nikakva vijest. S obzirom da imamo „lidere“ koji na vlasti opstaju hraneći se mržnjom, ovu priču  iz Foče kod Doboja vrijedi zabilježiti.  

Iako ranjena i ostavljena Bosanska Posavina, zahvaljujući malobrojnim povratnicima, čuva iskru blagdana za pokoljenja koja dolaze. Božić obiteljima Jeleč i  Tipurić, uz dolazak najdražih u zavičaj iz tudjine, uveličali su prijatelji različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti što, kažu uglas, uprkos neskrivenom propagiranju mržnje od strane političara, pokazuje da se bosanski čovjek neće predati i da će ljubav nad mržnjom ipak pobijediti.  I ne samo uz blagdane.

Miću i Sabriju na vratima dočekuju Jozo Tipurić i braća Jeleč.

-Evo mi suživot stvaramo. Pored mene je Milošević Milorad, pravoslavac, ja kao musliman evo došli smo da našim prijateljima, našim komšijama, čestitamo Božić-priča nam Sabrija Mujdžić, poduzetnik iz Doboja. Razumije, kaže, ove ljude jer je i sam proveo više od četiri godine u izbjeglištvu u Tešnju tokom rata.

Dolaskom na vrata, skromnim darovima i iskrenim čestitakama u povodu Božića ovi ljudi donose mrvu ljudske dobrote, ljubavi i medjusobnog poštovanja.

-Moguć je suživot izmedju naroda. Jedino političari, na žalost,  utiču na to drugarstvo i prijateljstvo, ali mi, obični ljudi, se slažemo  i tako će uvijek biti-kaže Milorad Milošević, koji je i sam u ratnom vihoru napustio Maglaj i nastanio se u susjednom Doboju.

Jozo Tipurić  se iz Hrvatske vratio u rodnu Foču gdje se, kao predsjednik MZ,  bori da iz pepela probudi život u selu. Uz blagdane stigli su i najdraži iz Njemačke. Ipak, posjeta komšija i prijatelja, znači mnogo.

-To je nešto najljepše što se može desiti ovih dana božićnih blagdana. Ko iole gleda na to, to je jedno bogatstvo, jedan kapital. Ja sam uvijek zagovarao to nedijeljenje ljudi ni po vjeri, ni po naciji, ni po  boji kože-kaže nam domaćin  Jozo Tipurić dok postavlja posluženje za goste.

-To je jako lijepo da se slažemo, da jedni druge ne mrzimo i tako. Dakle, postoji ipak suživot-dodaje Jurica Jeleč koji s bratom, nakon nedavne smrti majke, živi u Jozinom susjedstvu.

-Ja bih zaista volio da vide  političari da mi pravimo suživot, a ne oni. Oni ga uništavaju, ali neće u tome uspjeti. Mi ćemo se slagati i paziti jedni na druge. Tako ćemo i buduće da jedni druge obilazimo, da poštujemo se i tako-kaže Sabrija Mujdžić.

I tako u Bosanskoj Posavini, gdje se nakratko učini da je život napustio ove prostore, dobrota bosanskog čovjeka pokazuje da ova zemlja ima budućnost. Ovi ljudi znaju kako dalje.  Političari kažu, vladaju na mržnji, a to ne može potrajati jer mržnja Bogu nije draga. Ipak, prolazile su ovuda  različite vlasti, kraljevi, banovi i vojvode, a narod bosanski je ostajao i opstajao u svom dobru i sa svojim običajima.

-Zajedništvo, slogu, ljubav i povjerenje. Znači, to su stvari koje se moraju dešavati u ovoj državi da bi ona išla dalje i da bi narod stvarno došao na svoje kad-tad. A, doći će. Ja sam u to uvjeren sigurno-uvjerava nas Jozo Tipurić.

A, Bosanska Posavina tri decenije ranjena opstaje i prkosi sigurna da dolazi vrijeme kade će se ponovo  ponosno uspraviti  i s ljubavlju prihvatiti one koji je vole. Do tada svjetlost vjere, radost Božića i toplotu zavičaja   čuvaju oni koji vjeruju u dobro. Afirmativa.ba