U povodu Medjunarodnog dana borbe protiv autizma u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja Doma zdravlja u Doboju upriličena je panel-dikusija o temi „Rana intervencija i rano prepoznavanje znakova razvojnih poteškoća kod djece  sa akcentom na nerazvijen govor i odsustvo socijalne interakcije.

O autizmu u Doboju

Od velike je važnosti na vrijeme prepoznati simptome disharmoničnog poremećaja u razvoju i zatražiti stručnu pomoć. Koji su osnovni signali na koji roditelji moraju obratiti pažnju?

-Da se obraća djetetu, a dijete da ne registruje roditelja, kada na osmijeh ne reaguje osmijehom, kada dijete nema pokazni gest-kaže specijalista dječije i adolescentne psihijatrije Erik Dragić.

Maja Bursać je  majka 12-godišnjeg Nikole. Zdravstvena je radnica i na vrijeme je uočila poremećaj.

-Jasno se vidi, nećemo se lagati. Možda je malo teško za roditelje da prihvate, možda ne mogu ni da uvide, ali jasna se razlika vidi-kaže Bursać.

Bursać: Simptomi bolesti su jasno vidljivi

Često roditelji djece sa simptomima autističnog ponašanja zatraže pomoć logopeda ili psihijatra. Neophodan je interdisciplinarni tretman, upozorava struka.

-Kada se dijete ne odaziva samim tim nema govor i to je zapravo prva stepenica koja alarmira roditelje da se jave pedijatru pa kaže moje dijete ne govori. Rijetko kada će reći ne pokazuje prstom. Roditelji zapravo ne znaju da su gestikulacije jako bitne i da su to  preteče komunikacije-ističe Mira Cvijanović, magistra logopedije.

-Prve riječi idu od 12. do 16. mjeseca života kada imamo smislene odgovarajuće riječi  koje su na primjer usmjerene kada kažemo otiđi tamo, donesi mi ovo, ponesi mi ono i slično-pojašnjava specijalista pedijatrije Slaven Krajina.

Za efikasno liječenje neophodna je  da ono počne što prije.

Liječenje u ranoj fazi je ključno

-Rana detekcija. Da nam se javljaju u uzrastu negdje do treće godine kako bismo logopedskim, defektološkim tretmanima zajednički, multidisciplinarno mogli da izvučemo iz djece ono što je najbolje-poručuje Dragić.

Da su osobe oboljele od autizma i dalje stigmatizirane svjedoči i podatak da u BiH, ali i većini zemalja regiona ne postoji registar, kategorizacija niti tok i način liječenja oboljelih.  Afirmativa.ba