DAN BIJELIH TRAKA: JOŠ MOLE ZA SPOMENIK ZA 102 UBIJENE DJECE

Polaganjem 102 ruže sa imenima ubijene djece u Prijedoru, na glavnom trgu, nakon organizirane mirne šetnje glavnom ulicom u pješačkoj zoni i okupljanja u Ulici Ahmeta Babića, na mjestu gdje bi trebalo da bude podignut spomenik za ubijenu prijedorsku djecu, danas je obilježen Dan bijelih traka.

Obilježavanju je prisustvovao veliki broj građana Prijedora, drugih bosanskohercegovačkih gradova, kao i susjednih zemalja.

Sa glavnog trga i ove godine upućen je poziv predstavnicima gradskih vlasti da napokon donesu odluku o izgradnji spomen-obilježja za 102 ubijene prijedorske djece.

Fikret Bačić, predstavnik roditelja ubijene prijedorske djece, rekao je da su bili napravljeni pomak, takoreći, otvorili vrata za izgradnju spomenika, ali izborom novog gradonačelnika Prijedora sav napredak je blokiran. Rekao je da se ponovo, peti put, obratio za sastanak s gradonačelnikom, ali njegov zahtjev nije ispunjen.

On je pred okupljenima na obilježavanju Dana bijelih traka pozvao gradonačelnika, predsjednika Skupštine Grada Prijedora i odbornike da budu ljudi i donesu odluku o izgradnji spomenika.

„Zamislite, gospodine gradonačelniče, da vi stojite na mom mjestu, da tražite deset godina izgradnje spomenika za 102 ubijene djece, da tražite posmrtne ostatke svoje djece 32 godine. Ne daj Bože nikome da nadživi svoje dijete. To su stvari koje se ne trebaju nikada desiti i ponoviti, i upravo izgradnja spomenika ima taj cilj, da se nikada ničije dijete u Prijedoru ne ubije“, kazao je on.

Bačiću su ubijeni sin od 12 i kćerka od šest godina, supruga te 18 djece iz šire porodice i 14 žena.

„Nemoguće, ja sam sina izgubila od 15. godine, ali ne na 31. svibnja nego, 20. srpnja. Drugo da ne pričam šta sve, 47 članova porodice, tri brata, svekar, svekrva, djeverovi, ali meni je dijete moje. Da je bio kakav spomenik, pa da dok sam živa da mogu doći“, rekla je Vahida Duratović iz Bišćana.

Hajrudin Puvačić iz Kozarca, koji je predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Petrinje, prisustvovao je obilježavanju s delegacijom Vijeća.

„Drago nam je da se obilježava u ovako velikom broju, masovno, jer se obilježava Dan bijelih traka i kod nas u Sišku, na nivou županije, međutim ljudi su manje zianteresirani za to obilježavanje jer nema toliko Bošnjaka, familija poginulih kao ovdje u Prijedoru“ , rekao je on.

Nihad Mehadžić iz Prijedora rekao je da mu je u daljoj obitelji stradalo mnogo članova.

„Ovaj dan je kao i svake godine tuga, svaki dan je podsjećanje. Međutim, ovo što radi politika, svaki dan nam se vraća u želudac, ponovo, čovjeku dođe loše od svega toga“, rekao je on.

Naglasio je da se ne osjeća prijatno uz prisustvo velikog broja policajaca, osobito ako se uzme u obzir da je obilježavanje prethodnih godina proticalo uz minimalno osiguranje.

O izgradnji spomenika za ubijenu djecu, on je rekao: “To je samo do politike, samo do vlasti, jednostavno, tako je bilo od 1991. naovamo, politika kreira situaciju i sve što se izdešavalo od ‘91. do danas – nisu se posvađali ljudi obični. Mi i danas živimo skupa, imam prijatelje, poznanike, sa običnim ljudima je dobro, osim te politike, koja nam svima donosi zlo.”

Naglasio je da je siguran da se svi normalni ljudi saosjećaju sa onima kojima su ubijena djeca.

 

Ono što nam je bitno, prije svega, da pokažemo da se može komemorirati žrtve, osloboditi od svih nacionalnih, vjerskih i političkih elemenata i da izazove empatiju kod svih ljudi u Prijedoru”, rekao je Mehadžić.

 

Edin Ramulić iz Inicijative „Jer me se tiče“, koja organizira obilježavanje Dana bijelih traka u Prijedoru kometirao je opstrukciju kad je riječ o izgradnji spomenika ubijenoj djeci.

 

„Do sada nikada nismo imali protivljenje ljudi, niko nije bio protiv, ono što nam je problem jesu političari na ključnim funkcijama, predsjednika skupštine i gradonačelnika“, rekao je on, podsjećajući da iu vrijeme kada su Bošnjaci bili na ovim funkcijama i oni su „ bili na zadatku ometanja“ inicijative za izgradnju spomenika.

 

Učesnici obilježavanja Dana bijelih traka su i ove godine na rukama nosili bijele trake, podsjećajući na dan maja 1992. godine, kada su tadašnje vlasti bosanskih Srba izdale naredbu svim Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru da na prozore okače bijele čaršafe, a ako izlaze van, da vežu bijele trake oko ruke. Na taj način su označeni nesrbi u Prijedoru. Nakon toga počela su masovna zarobljavanja, ubistva i silovanja.

 

U Prijedoru je od 1992. do 1995. godine protjerano oko 50.000 osoba, a kroz logore Keraterm, Omarsku i Trnopolje te još 54 mjesta zatočenja prošlo je oko 30.000 muškaraca, žena i djece nesrpske nacionalnosti.

 

U ovom gradu ubijeno je 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Do sada su pronađeni posmrtni ostaci oko 2.500 Prijedorčana, a za više od 550 žrtava još se traga, podaci su udruženja.

 

Organizatori obilježavanja, iz Inicijative „Jer me se tiče“, podsjetili su da su prijedorske bijele trake kao činjenica potvrđene u više sudskih procesa za ratne zločine.

 

„Lokalne vlasti u Prijedoru predvođene gradonačelnikom Slobodanom Javorom, ignorišu i odbijaju svaki pokušaj inicijative roditelja ubijene djece da se nastave pregovori o spomeniku za ubijenu djecu. Na taj su način zaustavili sav ostvareni napredak koji je postignut sa ranijim predstavnicima lokalne vlasti. Uprava grada se oglušila i na zahtjeve koji su dolazili od predstavnika međunarodnih institucija i organizacija“, navode iz Inicijative i dodaju da će i dalje podržavati roditelje ubijene djece u njihovom ispravnom zahtjevu da dobiju spomenik sa imenima 102 prijedorske djece, u centru grada.

 

Sa današnjeg protesta iz Inicijative “Jer me se tiče” digli su glas protiv izraelskog ubijanja palestinske djece, osuđujući zločine u Pojasu Gaze.

 

federalna.ba/AA