DANAS JE SVJETSKI DAN POEZIJE

Posvećen je kreativnosti i ljepoti izražavanja jezika.

U povodu svjetskog dana poezije objavljujemo stihove spisateljice s nazivom “Lipa u decembru”

I u tvojim i u mojim ocima, ja ne sviram poemu i ne znam stihove poezije. Ja, kada sam sama, pretvaram se u cvat lipe i zvucim kao Rabindranath Tagore. Osjetljivo je poznavati tu stranu, Tagorea. A, ti si je poznavao. Nastavljam pisati jer tu zivimo svi i volimo kao u filmovima. Ne volimo za sebe – kao da se cijeli svijet voli i ne ratuje. Eh, tako je kad se volimo. A, kad se ne volimo? Ni tada nema svjetskih ratova, ljubavi, emocije, proslosti i sadasnjosti. Eh… tada nema nicega. Kise mi daruju odoru balerine i pustaju me da vrtim prvi bal. Rumene obraze tocim u vino i ono ostaje na visoj temperaturi no sto treba. Ipak, nisam vino koje pamti niti zena koja se poredi sa vinom. A sta smo mi onda? Mi smo te crne turske ruže i mi cvatemo u pustinji po snijegu. Mi cak nemamo ni dugu kada dodje sunce poslije kise. I nju smo progutali. Kada pocnes psovati sve osim Boga, sjeti se mene pa neka budem i psovka. Psuj sve u vezi mene. Sve dok ne pocnem da ti nedostajem. Tad stani i ne dopusti sebi da mi se vratis. Cim odlazim, posjedujem nesto cemu pripadam i cemu se uvijek vracam. Sa tihim osmijehom i pogledom u tabane, ponosna sam sto sam to ja:

nestrpljiva, glasna, skitnica koja pronalazi put. Dodirujem svoj obraz i osjecam da je jos tu. Zivi i ne pada ni pred kim.

Autorica: A.Č.