DOBRI LJUDI U VREMENU ZLA-BOSNA I HERCEGOVINA IZMEĐU ZIDOVA I NADE, APARTHEJD U SRCU EVROPE!
Aparthejd u srcu Evrope: dok političari govore o evropskim vrijednostima, građani i djeca plaćaju cijenu podjela
Bosna i Hercegovina danas nije zemlja slobodnih ljudi, nego zatvor nevidljivih zidova. Zidova koji ne dijele samo teritorije, nego i dječija srca. To su zidovi aparthejda, „in vivo“, u srcu Evrope. U zemlji koja navodno kuca na vrata Evropske unije, političari s velikim platama održavaju sistem koji razdvaja najnevinije – djecu. Dok u javnosti govore o evropskim vrijednostima i integracijama, u stvarnosti stvaraju svijet u kojem jedni imaju pravo na školu, a drugi ne.
Staze aparthejda u srcu Evrope
Prošle sedmice učenicima Prve osnovne škole u Stocu bilo je onemogućeno da pohađaju nastavu. Obustava prijevoza značila je da su djeca bošnjačke nacionalnosti ostala kod kuće – bez mogućnosti da sjednu u školske klupe i dobiju ono što im po zakonu i moralu pripada: obrazovanje. U zemlji koja se zaklinje u ljudska prava, djeca su postala taoci politike i nacionalnih podjela.
Svijet je nekada znao kako se ponašati prema nepravdi. Zbog aparthejda u Južnoafričkoj Republici, Ujedinjene nacije uvele su sankcije toj zemlji i jasno poručile da svaka diskriminacija mora biti kažnjena. Danas, kada se u Bosni i Hercegovini događa oblik modernog aparthejda, svijet uglavnom šuti. Nema sankcija, nema pritiska, samo ravnodušnost.
Ipak, u vremenu opšteg ćutanja, pojavljuju se oni koji ne žele biti dio nepravde. Hrvat Dubravko Grgić, prvi čovjek Agram osiguranja, ponudio je da plati sve troškove prijevoza bošnjačkih učenika u Stocu. „To je svačija sramota. Da jedna djeca idu u školu, a druga ne — ja to ne mogu gledati“, poručio je Grgić. Njegov čin pokrenuo je lavinu podrške: javili su se mnogi Hrvati koji su izrazili želju da pomognu bošnjačkoj djeci i pokažu da čovječnost ne poznaje nacionalne granice.Ponudili su da plate topli obrok bosnjackoj djeci. Opremili cabinet za informatiku, kupili klupe I stolice za bosnjacku djecu.
Ovi postupci dokazuju da u vremenu zla ipak postoje dobri ljudi. Oni ne nose zastave niti govore velikim riječima, ali svojim djelima ruše zidove koje su političari godinama gradili. I možda je upravo u tome odgovor na pitanje:
Da li su dobri ljudi u vremenu zla pobijedili aparthejd?
Možda nisu još — ali svaki čin dobrote, svaka ruka pružena preko zida, korak je ka pobjedi koja će jednom doći. Jer historija nas uči da zlo nikada ne traje vječno, ali dobro opstaje — tiho, uporno i hrabro.
Oni zele samo jedno da budu anonimni, jer prijete i njihovoj djeci… I da potaknu druge na takva djela!
