KO JE I KAKO MIHRAB ZAGREBAČKE DŽAMIJE SKRIVAO ISPRED NOSA KOMUNISTIMA PREKO 50 GODINA?!

Vlasti socijalističke Jugoslavije 1948. godine su zabtanile vjersku službu i zatvorile  zagtebačku džamiju, otvorenu četiri godine ranije,  srušile minaret i pretvorile je u Muzej narodnog oslobodjenja. Iako su ostaci temeljito uklonjeni, komunisti nisu mogli ni sanjati da su duboko unutar novih pregrada sačuvani ostaci  enterijera i potpuno očuvan mihrab. Istina  je izašla na vidjelo 2002. godine!

Zagrebačka džamija porušena 1948. 

Zagrebački muftija Ismet ef Mujić u maju daleke 1922. predaje gradonačelniku Zagreba Vjekoslavu Heinzlu predstavku reisu-l-uleme Džemaludina ef. Čauševića kojom se traži dodjela gradskog zemljišta za gradnju džamije. 1938. godine zagrebački Džematski medžlis utemeljio je Zakladu za izgradnju džamije i zgrada za uzdržavanje džamije, te smještaj islamskih vjersko-prosvjetnih ustanova u Zagrebu na čelu koje je tada stajao muftija Ismet ef. Muftić. Zagrebačko gradsko zastupstvo  u oktobru 1940. zaključilo je da se džamija izgradi na Zelengaju, a izrada nacrta povjerena je arhitektu Zvonimiru Požgaju i slikaru Omeru Mujadžiću.

Neki ostaci spašeni 1948.

Vlasti NDH u avgustu 1941. godine donose odluku da se dotadašnji Dom likovnih umjetnika, sagradjen po nacrtu kipara Ivana Meštrovića, u spomen kralju Petru I Karađorđeviću, preuredi u džamiju. Vanjsko preuredjenje osmislio je arhitekt Stjepan Planić, a unutrašnjost džamije arhitekt  Zvonimir Požgaj. Gradnja triju armirano-betonskih minareta, u dnu uokvirenih b račkim kamenom,  visokih 45 metara, šadrvana i ostalih sadržaja dovršena je  u proljeće 1943. godine.  Na prvom spratu smještena je bila biblioteka, a u podrumu abdesthana. U glavnoj dvorani smješten je monumentalni višemetarski mihrab, mimber i kjurs (propovjedaonice). Zidovi džamije bili su obloženi zelenim italijanskim  mermerom i po zamisli kipara Joze Turkalja, Emila Bohutinskog i Marijana Matijevića urešeni sedrenom ornamentikom  od starohrvatskih pleternih motiva i arapske kaligrafije koju je sastavio i narisao  kaligraf iz Sarajeva Muhamed Mujagić. Podovi su bili prekriveni s 40  perzijskih tepiha tipa „Isfahan“. Džamija je službeno otvorena avgusta pretposljednje godine II sv. rata – 1944.

Mihrab skriven u zidu više od pola stoljeća

Jugoslovenske komunističke vlasti su u aprilu 1948. godine pristupile zatvaranju džamije i rušenju minareta kao ideološki nepoćudnih simbola prošlosti. Svi unutrašnji ostaci džamije uklonjeni su do jeseni 1949. godine  kada je u zgradu useljen Muzej narodnog oslobodjenja. Neki ostaci džamije spašeni su u vrijeme rušenja 1948., dok je monumentalni mihrab 2002. godine pronadjen u zidu tokom posljednjeg preuredjenja zgrade. Danas se na mjestu prve zagrebačke džamije nalazi Dom hrvatskog društva likovnih umjetnika. Ko, sa koliko hrabrosti i inata je, žrtvujući slobodu pa i život, odlučio prekršiti naredjenje i skrivajući ga u zid, spasiti mihrab po svemu sudeći će ostati vječna tajna. Afirmativa.ba