KOLIKO SU PLAĆENI SEZONSKI RADNICI U HRVATSKOJ
Plaća sobarice na Jadranu se kreće od 900 do 1.200 eura, ovisi o broju radnih sati i imaju li u tjednu slobodan dan, a devetstotinjak eura je novac za koji se našim ljudima ne isplati ići na sezonu, iskustvo je Nataše Kačar, vlasnica agencije za zapošljavanje
Dugo već nije vijest da hrvatski turizam ne može bez stranih radnika, više nije novost da sada dolaze i iz dalekih, egzotičnih zemalja poput Filipina, Nepala, Indije, ali novo je da mnogi poslodavci za poslove sobarica i spremačica/spremača ove godine gotovo uopće nisu posezali za domaćom radnom snagom. Pa čak, kad su ti poslovi u pitanju, ni za sezoncima iz zemalja u okruženju.
– Prijašnjih godina svaki iole veći hotelski objekt tražio je uoči sezone po 20 sobarica i pet spremačica. Manji objekti tražili su samo spremačice, koje su održavale i sobe i zajedničke prostore. Ove godine smo jako rijetko imali takve zahtjeve, a na terenu vidimo da su ta mjesta uvelike zauzeta radnom snagom upravo iz azijskih zemalja. Niklo je jako puno agencija koje zapravo ne posreduju u zapošljavanju, nego turističke tvrtke radnike od njih uzimaju u podnajam, a radi se o ljudima koji su uglavnom došli u Hrvatsku raditi cijelu godinu i nakon sezone će ih im agencija tražiti drugi posao. Osim toga, plaća sobarice na Jadranu se kreće od 900 do 1.200 eura, ovisi o broju radnih sati i imaju li u tjednu slobodan dan, a devetstotinjak eura je novac za koji se našim ljudima ne isplati ići na sezonu – iskustvo je Nataše Kačar, vlasnica agencije za zapošljavanje.
Ukupno, hrvatski turizam ove će godine zaposliti pedesetak tisuća stranih radnika. Među njima, naravno, osim sobarica i pomoćne radnike u kuhinji, deficitarne pekare i slastičare, te nešto chefova, sushi ili wok majstora i slično.
– Uoči sezone se po običaju najviše tražilo kuhare i konobare, piza majstore, šefove kuhinja, ali i zaposlenike za poslove kadrovskih službi, marketing i slično. Plaće ovise o tome koliko se radi. Konobarske su, recimo, 1.200 do 1.500 eura, ali ako konobar ima iskustvo, poznaje vina, zna filetirati ribu, govori stane jezike može zaraditi i 1.800 do 2.000 eura. Samostalni kuhar, pak, mjesečno zarađuje 2.000 do 2.500 eura, a ako je voditelj kuhinje i 2.500 do 3.500 eura. Ali, ponavljam, sve ovisi o vrsti objekta. U hotelu će možda mjesečno zarađivati manje, ali imat će osmosatno radno vrijeme, slobodan dan u tjednu, a i duže će raditi nego u većini sezonskih objekata od kojih se neki zatvore već u rujnu – kazuje N. Kačar. Trend da su se mnogi poslodavci u turizmu, u potrazi za radnom snagom nižih kvalifikacija, a onda i najslabije plaćenom, okrenuli azijskim zemljama potvrđuje i Marina Perić, također vlasnica agencija za posredovanju pri zapošljavanju.
Tržište rada u eri iseljavanja: zašto dolazi do porasta broja stranih radnika i koji su izazovi integracije
– Apsolutno smo to uočili. Mnogima se uvoz jeftine radne snage na prvi pogled učini kao isplativo rješenje, ali na kraju, s obzirom na produktivnost, ponekad ispadne i skuplje. Bude slučajeva da se u ulozi sobarice ili pomoćnog radnika u kuhinji nađe netko tko je dotad radio samo na poljoprivrednim poslovima – veli Marina Perić i napominje da agencije za posredovanje u zapošljavanju ili ustupanje radnika niču kao gljive poslije kiše.
– Nema nikakve kontrole, tog se posla može prihvatiti svatko, a čujemo da neke i od samog radnika, umjesto isključivo od poslodavca, uzimaju naknadu ili ih čak zakidaju svaki mjesec isplaćujući im zakonski obavezan minimalac. Nerijetko prema poslodavcima idu s nerealno niskim cijenama od 200-300, pa čak i samo sto eura po radniku. To je već znak za uzbunu. Da bi se posao posredovanja odradio kvalitetno, po propisu, trošak po zaposleniku teško može biti ispod 400 – 500 eura – upozorava M. Perić, koja ima i jednu dobru vijest. – Zadnjih godinu dana uočavamo blagi trend povratka naših ljudi koji su iselili u Irsku, Njemačku, Englesku… , a radi se uglavnom o ljudima koji imaju specijalistička znanja ili rukovodeće kompetencije. I to uprao iz turizma te trgovine.