MLADOST SRBIJE POSTAVLJA SASVIM NOVE DEMOKRATSKE STANDARDE DRŽEĆI LEKCIJU IZ DEMOKRATIJE CIJELOM REGIONU I SVIJETU!
Bravo mladosti Srbije!
Rekao bi ovo svako ko vjeruje u ljude, dobrotu, demokratiju, ko vjeruje u društveni aktivizam, ko vjeruje u osnove „demos cratein“ i kome je ovo što nam, dok u nevjerici posmatramo veličanstvenost, priredjuju studenti, mladi, intelektualci, poljoprivrednici, taksisti, rječju gradjani Srbije ovih dana na ulicama susjedne države.
Da odmah, na početku razjasnimo da ovdje niko ne likuje nad „dešavanjem naroda“ u Srbiji u kontekstu pobune protiv vlasti…nego sa ponosom, na koji uistinu ne polažemo nikakvo pravo, gledamo reakciju demokratskog društva, osviještene demokratske zajednice koja čisto i pošteno, ali uporno i snažno upozorava na društvene devijacije bilo da je riječ o korupciji, društvenom standardu, ekološkim temama, sigurnosti, lošem obrazovanju ili neprihvatljivim uslovima u sportu. Naprosto, Srbija je na očigled „demokratske javnosti“ cijelom svijetu, a napose učmaloj regiji Zapadnog Balkana, održala nezaboravnu lekciju iz demokratije. Srbija je pokazala visoku društvenu svijest i dokazala da je, a sada to moraju priznati i oni koji ne bi, s pravom predvodnik svih, a prije svega demokratskih procesa u ovom dijelu Evrope.
Mi u BiH s rezervom, nepovjerenjem i dozom straha decenijama gledamo prema našem istočnom susjedu. S pravom, jer on godinama, nakon svega što je kreirao devedesetih na ovim prostorima, i dalje neprijateljski gleda prema BiH ne ostavljajući nimalo prostora da dobrosusjedski i prijateljski nastavimo živjeti u miru. Razumljivo je, da ne pominjemo neke „male“, „vuline“ i ostale, na čelu države je čovjek koji je sudionik ratnih dogadjanja devedestih u vrlo problematičnom kontekstu, a aktuelni ministar unutrašnjih poslova je, rame uz rame s Slobodanom Miloševićem, jedan od kreatora nevidjenog krvoprolića na ovim prostorima.
U svijetu koji je potpuno poremećen i koji kod razumnih ljudi izaziva strah, ovaj bljesak dobra, nade, hrabrosti, istrajnosti i samosvjesnosti iz Srbije je i poziv svim demokratskim snagama da im se pridruže. Ne nužno tamo gdje se sada upravo dogadja radjanje nove demokratije, nego tu u svom selu, gradu, jer posla za čišćenje je svuda i previše. Nakupilo se truleži za ove tri decenije i previše.
Gledajući s ponosom ovaj svjetionik slobode i demokratije širom Srbije, ljudski je priznati svima u ovom regionu, od Albanije do Slovenije, da mi svi zajedno nemamo taj demokratski kapacitet. Slovenci, kao najnapredniji, možda i zbog toga što nemaju previše razloga da pribjegavaju ovom vidu demokratskog otpora, ali šta je s ostalima? Šta je s Bosnom i Hercegovinom koja, ako ne više, u najmanju ruku ima isto toliko razloga kao i Srbija da ustane i počisti svoje dvorište.
Gdje je studentski pokret u našoj zemlji?! Gdje je sadašnja i buduća intelektualna elita?!
Znate gdje? U samrtnom (h)ropcu! Školovanje za diplomu da bi se snishodljivo smjestilo negdje u javni sektor, otišlo preko granice ili glupavo i besmisleno mahalo diplomom u svome selu i svojoj čaršiji. Pri tome, jasno je, uglavnom iza ove diplome uglavnom stoji vrlo malo znanja, intelektualnog, demokratskog i kulturnog potencijala, a još manje samosvjesnosti, hrabrosti i društvenog aktivizma. Zato učite od ove mladosti u Srbiji. Učite, jer učimo i mi. Nije sramota učiti od boljih. Ovo je lekcija svih lekcija iz izvorne demokratije. Onaj ko to ne vidi, zalud mu je otvarati oči.
Stoga zdušno podržavamo kandidaturu studenata Srbije za Nobelovu nagradu za mir vjerujući da će je i dobiti. Za razliku od njih studenti u BiH će dobiti svoj musavi papir zvani diploma i koricu hljeba onih koji su im i dalje, umjesto sluge, gazda koji odlučuje o njihovoj sudbini. Pokažite nam da nije tako i da niste u demokratskom samrtničkom (h)ropcu. Afirmativa.ba