DŽEMAATSKI IFTAR U GRAPSKOJ-MJESTO OTPORA, PONOSA I NADE…
DŽEMAATSKI IFTAR U GRAPSKOJ-MJESTO OTPORA, PONOSA I NADE…
Drag gost, mjesec ramazan, ulazi u svoju posljednju četvrtinu. Mjesec koji u ljude vraća mir, nadu, povjerenje. Zajedničkih iftara bilo je mnogo. Neki su tradicionalni i, kao takvi, nezaobilazni. Neki su upravo obavezni, a neki namijenjeni posebnoj grupi ljudi, vjernika, postača, gostiju…svejedno. Svi su podjednako vrijedni jer okupljaju ljude, zbližavaju ih u dobru i podsjećaju na jedinog Stvoritelja. Ipak, džemaatski iftar u Grapskoj, na koji smo bili pozvani, po mnogo čemu je poseban. Na istom mjestu u centru sela gdje je 1992. bilo zgarište i mjesto javne egzekucije nad nemoćnima, danas se širi miris, svježe pečenog somuna, maslenice, bureka, pekmezli hurmašica…miriše iftar koji za domaće postače i nas musafire pripremiše vrijedne Grapšćanke. Još vrjedniji domaćini svakoga od nas dočekuju kao najrodjenijeg. Za svakoga ima posebna riječ i izraz dobrošlice.
Možda, reći će neki, ovo nije prilika, nije prikladno pominjati te nesretne devedesete, ali ne znam koliko je moguće. Barem meni. Nikada se ne zadržim u centru tog sela gdje slike zla i miris paljevine još štipaju nos i grlo. Produžim do mjesne džamije. Ponovo je uspravljena i ljepša nego ikada. Zastanem kod šehidskog parka. Proučim Fatihu. Sjetim se…
I onda iftarimo. Vidim Amira Hurtića, poslanika u NSRS, prof. Zijada Bešlagića, počasnog predsjednika BZK “Preporod” u Doboju, Mensura Halilovića, dopredsjedavajućeg Gradske skupštine u Doboju, predsjednika Medžlisa IZ Doboj Jasmina Hadžikadunića, bivšeg Glavnog imama Medžlisa dobojskog Bajru ef. Džafića, našeg domaćina dobrog Alju Hasančevića koji s Grapskom dijeli dane i noći, dušu i srce svoje i još mnogo dobrih i dragih ljudi.
Susreti, sjećanja i nova nada. Iftarismo. Dovu nam prouči naš Haris ef. Bečić koji je tu od 2001. godine i početaka mukotrpnog povratka u Grapsku. I danas je, gdje drugo, doli sa svojim džematlijama, svojim Grapšćanima. Zavidimo mu i poželimo da se što prije ponovo vratimo u Grapsku. Jer Grapska je…Grapska, naša nada, obaveza i naše hodočašće. Afirmativa.ba