TEŠANJ: VRŠNJAČKO NASILJE U OŠ HUSO HODŽIĆ – INTERES DJECE ILI EGO BEZIMENOG DIREKTORA?!

Posljednji slučaj vršnjačkog nasilja u tešanjskoj gradskoj Osnovnoj školi „Huso Hodžić“, zarad izvlačenja pouka i unaprjedjenja stanja ovdje, ali i drugdje, nužno je podvrgnuti svojevrsnoj analizi.

U prvom redu ne treba potcijeniti tešanjsku ali i bh. javnost i medije koji su nekoliko dana, iako su znali za incident, svjesni da je u pitanju interes djece i odgojno-obrazovni proces s najosjetljivijom kategorijom našeg društva, jednostavno čekali da iz škole dobiju više informacija  i tako iz prve ruke saznaju o čemu se, zapravo radi.

Kako se to nije dogodilo, konkretno našoj redakciji obratili su se roditelji sedmogodišnjeg dječaka M.H. iznoseći svoje vidjenje cjelokupne situacije. Svjesni da je riječ o veoma osjetljivom pitanju, sve informacije koje smo do tada dobili od gadjana Tešnja, a sada i od roditelja, profesionalno i moralno željeli smo provjeriti i u školi. Odmah smo telefonom kontaktirali sekretaricu, a potom i direktora škole nastojeći da dobijemo stav škole o svemu.  Direktor nas je uputio da službeno pismenim putem podnesemo zahtjev što smo odmah i učinili.

 

Naš akt upućen OŠ “Huso Hodžić” 30.10.2024.

Vjerovatno, računajući da će sve ostati na lokalnom medijskom i javnom tretmanu, te da neće izazvati širi interes javnosti,  uz pojašnjenje kako škola radi u skladu sa Zakonom i slično, te kako su u školi  poduzete sve neophodne mjere u navedenom slučaju, kazao je kako u interesu istrage, (dakle neka istraga se po priznanju direktora ipak vodi), sada zadržava pravo da ne daje izjave za medije, dakle javnost.

Odgovor direktora OŠ “Huso Hodžić” na naš upit

S obzirom da je, očito, potcijenio javnost, ali i medijsku zajednicu u BiH koja je, sasvim očekivano, odreagirala na ovu nesvakidašnju pojavu u školi, direktor škole, (nazivamo ga bezimenim s obzirom da se, kao što se vidi,  na službenim aktima škole ne pojavljuje njegovo ime nego samo fukncija) se naprasno naknadno odučuje uključiti u cijelu priču. Zabrinjava da to ne čini novim informacijama i pojašnjenjima nego, ni manje ni više, teško čitljivim, demantom na ONO O ČEMU NIJE HTIO DA GOVORI?!

Iako smo insistirali da nam se uputi  čitljiv akt, kao što je vidljivo ponovo smo dobili akt fotografiran mobilnim aparatom na kojem su vidljive sjenke mobilnog uredjaja. Ovo, na odredjen način, upućuje na nedostatak kulture, poštovanja  i odgovornosti u poslovnoj korespondenciji, ali i potvrdjuje ignorantski i omalovožavajući odnos direktora škole spram javnosti i bh. medijske zajednice.

Demant potpisan od strane direktora fotografiran mobilnim telefonom

Ipak, u skladu s važećim zakonskim propisima, demant, smo objavili u cjelosti da bismo od direktora škole ponovo primili mail u kojem nam prijeti odgovornošću jer smo umjesto škole u nekim dijelovima teksta pomenuli korespondenciju s direktorom koji je, kako se vidi,  potpisao sve akte koje smo od škole u ovom slučaju dobili. Ovo nužno  postavlja pitanje, s kim uopće komuniciramo i zašto direktor, kao zakonski odgovorno  lice u školi, uporno školu, kao birokratski buldožer, gura ispred svoje neupitne odgovornosti za sve dobro i loše što se dogodi u školskoj ustanovi kojoj je na čelu?!

Da smo, na našu žalost, koji slučajem, naišli na  susretljivog, kooperativnog i samosvjesnog  direktora  koji bi procijenio važnost  da na početku priče pojasni javnosti šta se u školi zapravo dogodilo, složit ćete se, posljedice bi bile mnogo manje. Ovako nam fokus sa interesa djece i javnosti, neopravdano transportira na moguće povrijedjeni ego  direktora škole što nije dobro i nije u interesu, djece, škole i sveukupne javnosti.

Dovoljno govori činjenica da direktor OŠ „Huso Hodžić“ , što su nam potvrdili i u porodici dječaka, za osam dana koliko je njegov učenik, nakon operativnog zahvata,  proveo u Općoj bolnici u Tešnju, a poslije i na oporavku kući, ni jednom ga nije posjetio?!

Stoga je važno da svi fokus zadržimo na interesu naših najmladjih, ali i da nadležni koji vrše imenovanja uvide koliko su kadrovska rješenja u našim odgojno-obrazovnim ustanovama važna. Činjenica je da u ovoj oblasti imamo vidan napredak u zakonodavstvu, da gradimo nove škole, a one dotrajale obnavljamo i činimo ugodnijim za našu djecu, da je materijalni i radni status prosvjetnih radnika, barem u ZDK, iz godine u godinu sve bolji… Uz to, svakako je neophodno posvetiti pažnju i kadrovskim rješenjima  i na čelo naših odgojno-obrazovnih ustanova imenovati poduzetne, sposobne, ali i rukovodne radnike i poslovne menadžere  kojima je interes djece i javnosti važniji od vlastitog ega. Afirmativa.ba