PROSVJETNI RADNICI ODLAZE TRBUHOM ZA KRUHOM
U protekle četiri godine oko 200 prosvjetnih radnika u Unsko-sanskom kantonu napustilo je posao u ovdašnjim obrazovnim ustanovama, a najveći broj njih potom je otišao na rad u inostranstvo.
U protekle četiri godine oko 200 prosvjetnih radnika u Unsko-sanskom kantonu napustilo je posao u ovdašnjim obrazovnim ustanovama, a najveći broj njih potom je otišao na rad u inostranstvo.
Prema riječima Samira Fajića, predsjednika Sindikata srednjoškolskog obrazovanja USK, razlog tome je teško stanje u obrazovanju te sve manje učenika u školama, zbog čega je veliki broj prosvjetnih radnika na listama tehnološkog viška.
Također, prema njegovim riječima, prosvjetari u Unsko-sanskom kantonu imaju mnogo lošiji standard i zarade u odnosu na druge dijelove BiH.
“Nastavnici svake godine očekuju da ostanu bez posla, sve je manji broj učenika, tako da su nastale mnogobrojne poteškoće. Najveći broj naših kolega, posebno onih u mlađoj životnoj dobi, odlazi u inostranstvo, trbuhom za kruhom i u potrazi za boljom egzistencijom. Najviše ih ne pronalazi posao u struci, već rade ono što ih zapadne”, kazao je Fajić.
Prema njegovim riječima, budućnost za prosvjetne radnike nije nimalo optimistična, jer se negativni migracijski trendovi nastavljaju, a škole i dalje prazne.
Prema podacima Ministarstva obrazovanja USK, trenutno se barata cifrom od preko 200 prosvjetnih radnika koji su tehnološki višak.
Veliki je problem kako svima osigurati potreban broj nastavnih sati, pa postoje primjeri da neki obrazovni radnici istovremeno predaju u više škola.
Svi ovi problemi indukovani su sve manjim brojem đaka koji pohađaju ovdašnje škole, a prema podacima Pedagoškog zavoda USK, 18.042 učenika upisana su u predstojeću školsku godinu, što je za 1.239 manje u odnosu na prethodnu godinu.
Ništa bolja situacija nije ni u srednjoškolskom obrazovanju, gdje su trenutno evidentirana 7.642 učenika, što je za 428 manje u odnosu na raniju godinu.
Ovi poražavajući podaci najbolje ilustruju razmjere iseljavanja ovdašnjeg stanovništva van granica Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da područje Unsko-sanskog kantona napuštaju cijele porodice s djecom, a zbog lošeg standarda bilježi se i pad stope nataliteta.
Sve to dovelo je u pitanje opstojnost velikog broja obrazovnih ustanova, te se zbog nedostatka učenika ukida sve više područnih, a razmišlja se i o zatvaranju nekih centralnih škola u ovome kantonu.
S obzirom na to da je izvjesno kako će se u narednom periodu nastaviti negativni demografski trendovi u USK, odnosno iseljavanje stanovništva, nadležnim institucijama biće sve teže pronaći način kako riješiti problem s evidentnim viškom prosvjetnih radnika.