AFIRMATIVINA TURISTIČKA PATROLA-„KARAOTOK MOSTAR METKOVIĆI“-STOLAC-SVITAVA-NEUM-OREBIĆ-KORČULA-VELA LUKA…CIJENE, PUTEVI,USLUGE… PAŠTETA I PARADAJZ…

AFIRMATIVINA TURISTIČKA PATROLA-„KARAOTOK MOSTAR METKOVIĆI“-STOLAC-SVITAVA-NEUM-OREBIĆ-KORČULA-VELA LUKA…CIJENE, PUTEVI,USLUGE… PAŠTETA I PARADAJZ…

Vrijeme godišnjih odmora je na pragu. Vremenske prilike nam ove godine i nisu neki saveznik, ali nadajmo se da će uskoro doći do stabilizacije  i da ćemo, kao i uvijek, uživati u čarima dugog i toplog ljeta.

Činjenica je da se sve više Bosanaca i Hercegovaca odlučuje godišnji odmor provoditi na domaćim destinacijama, u Turskoj, Grčkoj, Albaniji, Crnoj Gori…uskoro donosimo putopise i s nekih od ovih destinacija. Tradiconalno, hrvatsko primorje i dalje je, što zbog blizine, što zbog dugogodišnjih navika, najpoželjnije. Sve atraktivnije turističke destinacije kroz našu zemlju, izuzetno se dopunjuju sa onima u Hrvatskoj, pa putovanje, uprkos još neizgradjenoj putnoj mreži, može biti zabavno i zanimljivo gotovo kao i sam odmor na odredišnoj destinaciji.

Put prema jugu, ma odakle iz unutrašnjosti da dolazite završava, već poznatim magistralnim putem M-17 prema Mostaru i dalje prema južnoj državnoj granici. Janjetinu u Jablanici, iako je cijena nešto uvećana,  nećete svakako promašiti, kao ni lepine s kajmakom. Svratit ćete i u Spomen-muzej „Bitka za ranjenike, Staru ćupriju u Konjicu, Stari most u Mostaru, Vrelo bune, Blagaj, Kravice, Počitelj, Stolac, ihahah…zaista predivno i sadržajno.

Ako je putovanje i ljetovanje u hrvatskom primorju tradicionalno ruta kojom smo krenuli na naše putovanje, ovoga puta to nikako nije. Ovo iz razloga što smo, nakon granice, prema Pelješcu, umjesto na Ston, koristili „prečicu“ – novi Pelješki most. Predivna gradjevina koja na desetine kilometara skraćuje putovanje onima koji ljetuju na Pelješcu, Orebiću ili žele dalje prema Korčuli i Veloj Luci, kuda smo se mi zaputili. Gorivo svakako „namirite“ u domovini, jer je u Hrvatskoj za gotovo pola marke skuplje (kako gdje). Držite se ograničenja u vožnji jer vrebaju brojni fiksni i mobilni  radarski uredjaji za mjerenje brzine.

Nakon što smo za nekih 15 KM po osobi  doručkovali  uštipke s kajmakom u Jablanici prelazimo  Pelješki most. Putarina (mostarina), kao ni divan pogled na Klek i Neum se ne naplaćuju. Nekako brzo prelazimo šezdesetak kiilometara do Orebića gdje hvatamo trajekt za Korčulu.  Već se uočava gužva pa je dobro da suvozač, dok ste u koloni, trkne kupiti kartu koja za automobil košta nešto više od 14 eura, te još po oko četiri eura po osobi. Na trajektu je dobra usluga, nešto skuplje hrane i pića. Uz vanjsku terasu, na raspolaganju je i klimatiziran unutrašnji prostor, te uredan  toalet.

Petnaestak minuta ugodne vožnje i evo vas na Korčuli, gradu Marka Pola. No, nemamo baš vremena za upoznavanje s historijom, bar ne ovoga puta,  jer nas čeka pedesetak kilometara magistralnog puta prema Veloj Luci na drugom kraju otoka. Probijamo se kroz gužvu i pronalazimo put prema Veloj Luci.  Već smo ranije preko agencije bukirali smještaj, pedesetak metara od obale,  uredan, čist i s ljubaznim starijim domaćinima. Ko zna kako uspjeli smo na internetu doći do cijene od 118 eura za tri noćenja za dvije osobe!

Naravno, ovo ide ako imate sreće. Na ove cijene u jeku sezonu ni u snu nećete moći računati.

Treba imati nekada i malo sreće.

Ko nije ljetovao na otocima, vjerovatno će biti iznenadjen prisnošću i susretljivošću  domaćeg stanovništva. Jednostavno naviknuti na život na otoku, pozdravit će vas ujutro dok idete u market ili u večernjoj šetnji rivom, mada vas nikada ranije nisu vidjeli. Takvi su otočani u prodavnicama, a i restoranima. Zamrtnu brzo razgovor kao da se znate. Cijene u marketima su više za oko 30 posto nego kod nas u unutrašnjosti.

U restoranima „espresso“  ćete platiti od 1,5 do 2 eura, picu od osam do 15 eura, a prosječan obrok oko 20 eura po osobu. Pivo je u prodavnici oko 1,5 aura, u restoranu od tri pa gore. Porciju od kilograma pripremljenog brancina ili orade u restoranu ćete platiti od 85 do 130 eura. Naravno možete uzeti 200, 300 grama. Koliko želite. Vino 1,78 je šest eura. U kućnoj radinosti od tri do sedam eura po litri. Plemenite starije sorte su skuplje.

Vela Luka posjeduje mnoge znamenitosti. S obzirom da je ovo bila „instant tura“ , iako ograničeni vremenom, nismo mogli napustiti ovo divno mjesto, a da ne posjetimo, na žalost, najnoviju turističku atrakciju. Naime, ovdje je na gropblju „Svetog Roka“ sahranjen jedan od najvećih šansonijera i glazbenika uopće Oliver Dragojević. Na velikom groblju smo s mukom pronašli grob. Tražili smo neki impozantni spomenik ili slično. Ali ne. Skromni Oliver je sahranjen u porodičnoj grobnici pored roditelja i brata. I to je sve. Veliki ljudi tako žive i tako umiru, a ipak bivaju zapamćeni.

Put nas vodi nazad prema Korčuli. Ovdje su cijene nešto više u odnosu na Velu Luku. Ponovo trajekt, pa Orebić. Stajemo u Blatu, Smokvici, kafica i negazirana voda za dvoje, desetak eura i idemo dalje. Nakon Pelješkog mosta idemo na malogranični prijelaz Klek-Neum. Nema gužve. Evo nas časkom u našem gradu na moru. Sezona, zbog lošeg vremena još nije u punom zamahu, ali gostiju ima. Srećemo mnogo ugostiteljskog osoblja iz unutrašnjosti zemlje. Živost se osjeti. Cijene sasvim pristupačne. Kafica dvije do tri marke, obrok 12 do 15 KM.

Ne želimo napuštati teritoriju BiH i zato idemo prema Stocu i Mostaru preko Svitave. Nekada smo ovuda prolazili i rekli; „Ah, nikad više! Dobro živi stigosmo.“ A sada!?

Nov, izuzetno dobro projektiran i izgradjen put. Vozimo i do 130 km na sat, (pst) nadajuće se da nema radara ni policije. Vi nemojte ovo činiti, ali put je jednostavno toliko dobar da je teško odoljeti, a malo ne „potjerati“. Ulaz u Stolac uvijek pomalo uzak, ali ok, to su naši stari gradovi.

Buna nas mami pa stajemo u restoranu „Kolo“. Raj ili dženet na zemlji, rekli bismo. Stolovi uz samu hladnu, zelenu rijeku. Društvo vam prave umiljate mace i patke  s kojim ćete, htjeli ili ne, podijeliti obrok. Kilogram ovdašnje pastrmke ovdje je sasvim pristojnih šezdesetak maraka. Ručamo pastrmku, popijemo nešto, voda, kafica, desert-sve oko 60 KM. Odlično!  Doći ćemo opet!

Ah da, paštetu i domaći somun nismo nikako zaboravili. I bez paradajza tradicija je tradicija. Kaže narod; „Bolje da nestane sela, nego običaja“. Prijatno! Afirmativa.ba