ČAS za GLAS radništva: Kreće se sa boljom zaštitom prava radnika u civilnom sektoru
Civilni sektor u Bosni i Hercegovini zapošljava oko sedam hiljada ljudi, po čemu se može smatrati
jednim od većih poslodavaca u zemlji. Međutim, zaposlenici organizacija u civilnom sektoru često
rade u krajnje izazovnim okolnostima, uz nesigurne ugovore, nedostatak dijaloga i nevidljivost
radničkih prava.
Ovo je bio povod da Centar za promociju civilnog društva (CPCD) u saradnji sa Olof Palme
International Center juče u Sarajevu priredi diskusiju nazvanu "ČAS za GLAS radništva – Civilno
društvo između odgovornosti i prava" na kojoj se razgovaralo o stanju zaštite radničkih prava u
civilnom sektoru. Predstavnici organizacija civilnog društva udruženja poslodavaca, kao i sindikata na
nivou države BiH i njenih entiteta, su u živoj diskusiji razmatrali rješenja koja bi se mogla primijeniti za
zaštitu prava zaposlenih u organizacijama civilnog društva, te ih poredili sa rješenjima koja su
implementirana drugdje.
Programska menadžerica CPCD Dajana Cvjetković je na samom početku istaknula kako je za
radnike u civilnom sektoru najveći problem nestabilno okruženje koje otežava planiranje –
organizacijama civilnog društva kao poslodavcima je jako teško svojim uposlenicima dati ugovore na
neodređeno:
„Poslodavci angažuju ljude kao konsultante, odnosno putem ugovora o djelu ili konsultantskog
ugovora, ili ugovora o autorskom djelu, što zapravo znači da oni nisu zaposlenici. Imamo sve namete
kao poslodavci, a djelujemo u sistemu koji nije pogodan za nas i država nam ničim ne olakšava
uslove“
Kao slikovit primjer ona je izdvojila nedavno povećanje minimalne plate u Federaciji, gdje je vlast iz
programa poticaja za ublažavanje efekata povećanja doprinosa potpuno izostavila organizacije
civilnog društva.
Snježana Ivandić Ninković iz Asocijacije za demokratske inicijative je dodala i kako nakon 25 godina
rada u NVO sektoru može potvrditi da su ti poslovi izuzetno potcijenjeni u društvu, iako je obično riječ
o radu na jako zahtjevnim projektima u korist zajednice. „Godinama se borimo za prava drugih, a
nismo imali energije i vremena da se pozabavimo pravima osoba koje rade u našem sektoru i za
opšte dobro. Moramo im pružiti zaštitu jer postoje slučajevi u kojima su one žrtve mobbinga,
diskriminacije, pretjeranog iskorištavanja ili gdje su nedovoljno plaćene za svoj rad“, kaže Snježana
Ivandić Ninković.
Na događaju je učestvovalo tridesetak predstavnika i predstavnica organizacija civilnog društva,
krovnih i granskih sindikata iz oba entiteta, udruženja poslodavaca, istraživačko-zagovaračkih
organizacija te gosti iz Srbije koji su u završnoj fazi osnivanja sličnog sindikata. Skup je bio nastavak
Centar za promociju civilnog društva
prošlogodišnjeg dijaloga o unapređenju radničkih prava i odgovornosti poslodavaca unutar civilnog
sektora.
Posebno je naglašena relevantnost dokumenta Evropskog ekonomskog i socijalnog komiteta (EESC)
o važnosti institucionalizacije civilnog i socijalnog dijaloga u zemljama kandidatkinjama i partnerskim
zemljama EU-a. Ovaj dokument je usvojen 17. jula 2025. godine, i predstavlja zvanično usvojen
evropski okvir na koji se Bosna i Hercegovina može pozvati u institucionalizaciji dijaloga između
vlasti, poslodavaca, sindikata i civilnog sektora.
„Civilni sektor je i poslodavac i radništvo – imamo timove, ugovore o radu, obaveze,
odgovornosti i ljude koji od tog rada žive. Ako želimo biti vjerodostojni zagovarači boljih
politika rada i uslova života u BiH, moramo iste standarde živjeti i u vlastitim kancelarijama“,
poručeno je na otvaranju skupa.
Prvi panel otvorio je razgovor o tome kako organizacije civilnog društva mogu postati dio formalnih
struktura poslodavaca i uključiti se u socijalni dijalog, uz jasno definisane uslove kao što su
registracija, broj zaposlenih i kodeks ponašanja. Mišljenja učesnika bila su podijeljena: neki su
smatrali da bi uključivanje organizacija dalo legitimitet procesima s kojima se ne slažu, dok je većina
istakla da bi članstvo u udruženju poslodavaca – kroz poseban sektor – omogućilo civilnom društvu
da učestvuje u oblikovanju ključnih zakona, poput zakona o radu i poreskih politika.
Drugi panel donio je pogled iz perspektive zaposlenih i sindikata. Razmatrani su „hibridni“ i troškovno
održivi modeli, u kojima bi članstvo u sindikatu bilo individualno, a ne vezano za pojedinačne
organizacije – što je praksa već prisutna u Srbiji i Hrvatskoj.
Značajan dio diskusije bio je posvećen realnim finansijskim ograničenjima i potrebi da projektno
finansiranje pokriva pune bruto troškove rada i minimalne interne standarde. Time bi se postepeno
napustila praksa kratkoročnih ugovora o djelu, koji dugoročno narušavaju stabilnost zaposlenih.
Zaključeno je da bez zajedničkog djelovanja poslodavaca, sindikata i donatora reforme ostaju
djelimične, a najveći teret snose upravo zaposleni i menadžeri.
Tri glavna zaključka koja su proizišla iz diskusije jesu da je radnicima u civilnom sektoru neophodan
sindikat, zatim da poslodavci u civilnom sektoru formalno zastupaju organizacije, ali su u praksi
ograničeni donatorskim pravilima i zakonskim okvirom, te da civilni sektor Bosne i Hercegovine u
ovom procesu nije sam – podršku će pružiti partneri iz Srbije, kao i domaći sindikati i udruženja
poslodavaca.
Organizacije civilnog društva imaju legitimno mjesto u socijalnom dijalogu, ali je potrebno otvoriti vrata
za organiziranje i uključivanje, te razmotriti formiranje odgovarajuće „grane“ unutar udruženja
poslodavaca. U tom cilju će se nastaviti sa aktivnostima za pokretanje dijaloga među socijalnim
partnerima, ostvarivanja koordinacije unutar BiH i kreiranjem konkretnih prijedloga koji se mogu
očekivati do kraja godine.
Centar za promociju civilnog društva