FK „OMLADINAC“ GRAPSKA OBILJEŽIO 50. RODJENDAN-VRIJEME PONOSA I USPOMENA

FK „OMLADINAC“ GRAPSKA OBILJEŽIO 50. RODJENDAN-VRIJEME PONOSA I USPOMENA

 

Brodeći teškim povratničkim vodama sa problemima koje stoički pokušavaju, i u dobroj mjeri uspijevaju rješavati, povratnici u Grapsku kod Doboja su prije, za vrijeme rata, ali i danas primjer ustrajnosti, hrabrosti i dostojanstva u svim sferama društvenog djelovanja. Imajući u vidu teško stradanje ovog naselja tokom rata, svaki dogadjaj, pa i obilježavanje 50. obljetnice FK „Omladinac“, kluba kojeg svaki stanovnik naselja, ma gdje bio, duboko nosi u srcu i duši, nemoguće je ispričati  bez teških sjećanja i uzavrelih emocija.

U Velikoj sali  obnovljenog mjesnog Doma kulture na Svečanu akademiju stigoše bivši igrači i brojni članovi uprave, prijatelji i simpatizeri kluba. Ko zna kako u, do temelja spaljenom naselju, iz zgarišta iščaprkaše fotografije, članske knjižice, čak i VHS snimak utakmice protiv FK „Borac“ iz Kotorskog iz osamdesetih godina prošloga stoljeća. Iako je proteklo punih 50 godina od osnivanja, sjećanja su svježa.

„Bilo je to upravo ovdje u ovoj prostoriji. Omladina se sastala u želji da osnuje svoj klub jer su svi naši fudbaleri do tada igrali u okolnim klubovima. Meho Mešanović je tada ponajviše radio na formiranju kluba. Te 1973. ja sam obavio administrativne poslove oko osnivanja i mene su izabrali za prvog predsjednika FK „Omladinac“. Sjećam se da je bila dilema koju boja kluba odabrati, kakvo ime klubu dati. Susjedni klubovi su bili tu u Kostajnici „Naša krila“, a u Bušletiću „BSK“. Bilo je prijedloga da se klub jednostavno zove „Grapska“. Rekao sam tada, pa vidite kako ste se okupil i sve omladina, pa neka nam se klub i zove „Omladinac“.  Svi su, naravno odmah prihvatili-priča nam jedan od osnivača i prvi predsjednik Kluba Refik Hurtić.

Grapska; Svečana akademija u čast FK “Omladinac”

Hurtić ističe kako se nekada igralo iz ljubavi prema sportu.

„Dovoljno govori podatak da nikada u istoriji kluba ni jedan član Uprave za svoj rad i potrebe iz kase nije uzeo ni jedan jedini dinar. Sve je radjeno volonterski i na doborovoljnoj bazi. Danas je to nešto drugo, ali ne bih o tome-kaže nam Hurtić.

VRIJEME PONOSA, ALI I TEŠKIH USPOMENA

„Osnovani smo daleke 1973. godine i takmičili smo se u Opštinskoj ligi Medjuopštinskog fudbalskog saveza Doboj. Nakon tri godine marljivog rada smo napredovali i ušli u grupnu ligu Dobojskog saveza. Nakon naredne tri godine, 1978.  ušli smo u Medjuopštinsku ligu FS Doboj. Prije toga smo, naravno morali ispuniti odredjene uslove koji su se ogledali u izgradnji ograde oko igrališta, rasvjete, svlačionice za igrače, prostorije za službena lica. Sve je to iziskivalo trud i ulaganja, ali bili smo složni i klub je napredovao. U toj ligi smo igrali sve do 1988. kada klub bilježi najveći uspjeh ulaskom u Zonsku ligu Sjeverne Bosne. I to je bio najveći uspjeh kluba. Treba napomenuti da smo dva puta igrali i finale Dobojskog kupa na stadionu FK „Sloga“ gdje smo jednom bili i pobjednici protiv ekipe „Klokotnice“ sa 1:0. U Zonskoj ligi smo dočekali 1992. godinu i agresiju na BiH kada klub zamrzava rad“, priča nam sekretar FK „Omladinasc“ od 1975. do 1985. godine Ćamil Zahirović.

FK “Omladinac” u srcu

Sve priče u Graspkoj počinju i završavaju s 10. 05. 1992. godine kada su komšije, predvodjeni Nikolom Jorgićem, (osudjenim u Njemačkom Dizeldorfu za ratni zločin u Grapskoj na doživotnu zatvorsku kaznu) višestruko brojniji i dobro naoružani, slomivši  otpor branilaca, upali u selo i počinili nevidjena zvjerstva nad dojučerašnjim komšijama i prjateljima. U pokušaju da odbrane selo, medju ostalim, poginuli su  i igrači „Omladinca“ braća  Izet i Hadžib, teško bolesnog oca zločinci su živog zapalili u njihovoj porodičnoj kući, dok je treći brat  Salih podlegao  od posljedica teških tortura u  logoru u okolini Sarajeva. Tako se ovdje i jedna sportska, fudbalska priča ne može ispričati bez turobnih detalja i teških uspomena.

Braća Hurtići; Vrijeme kada ljudi postanu vukovi

Danas od nekadašnjeg stadiona FK „Omladinac“ gotovo da nema traga. Prvo je pretvoren u ruinu, onda u deponiju smeća da bi na koncu, izgradnjom autoputa, ostao potpuno odsječen od sela.

„Nakon povratka u naselje uspomene na naš klub smo čuvali nastupajući na mnogobrojnim turnirima u malom nogometu pod nazivom našeg voljenog kluba. Odmah po povratku uradili smo idejno rješenje za novi stadion, ovdje u naselju. Medjutim, s obzirom da su potrebna velike ulaganja, za sada nismo u mogućnosti to uraditi. Ali nećemo odustati u nadi da ćemo jednoga dana podići stadion i reaktivirati rad „Omladinca“ za generacije koje će živjeti u našem herojskom mjestu“ kaže bivši igrač i član Uprave „Omladinca“ 1992. godine Aljo Hasančević.

FK “Omladinac”, vrijeme ponosa

Druženje bivših fudbalera, članova urpave gostiju bilo je, zbog gore rečenog,  prepuno emocija.

„Naša ideja je bila da se okupimo, mi živi fudbaleri, članovi Uprave, naši sportski prijatelji i simpatizeri kluba. Na žalost mnogi su dali svoje živote u odbrani Grapske i BiH u vremenu agresije, a neki su ubijeni u logorima-priča nam Hasančević.  Afirmativa.ba