NA DANAŠNJI DAN OLIMPIJSKI PLAMEN OBASJAO JE SARAJEVO

Četrnaeste Zimske olimpijske igre održane su u Sarajevu od 08. do 19. februara 1984. godine. Bile su to, kako je ocijenio tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Huan Antonio Samaran (Juan Antonio Samaranch), najbolje organizovane Zimske olimpijske igre.

Tri grada bila su u konkurenciji: Saporo, Geteborg (Göteborg) i Sarajevo. U prvom krugu Saporo je dobio 33, Sarajevo 31, a Geteborg 10 glasova, dok je jedan listić bio nevažeći. Eliminacijom Geteborga, članovi MOK-a u drugom krugu opredjeljivali su se između Sapora i Sarajeva. U ovom nadmetanju Sarajevo je sa 39:36 odnijelo pobjedu i dobilo Igre. Lord Kilanin svečano je objavio: „Sarajevo, Jugoslavija, domaćini su Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.“

Čestitke Sarajevu stizale su sa svih strana, a grad je ubrzo postao ogromno gradilište, jer je u trenutku dobijanja Igara imao samo jednu ledenu plohu u „Skenderiji“ i skroman Ski-centar na Jahorini. Sve drugo trebalo je graditi. I to udarnički.

Na Olimpijskom stadionu Koševo, tačno u 14:30 sati fanfare su označile početak svečanosti. U ime organizatora goste je pozdravio predsjednik Organizacionog komiteta Branko Mikulić, a predsjednik MOK-a Huan Antonio Samaran, uz najljepše želje svjetske olimpijske porodice, najavio je da će svijet biti svjedok „velikih Igara“ u Sarajevu. Potom je predsjednik Predsjedništva SFRJ Mika Špiljak i službeno otvorio ZOI.

Olimpijski plamen u veliku buktinju pretvorila je klizačica Sanda Dubravčić, a olimpijsku zakletvu u ime svih učesnika položio je as bijelih staza Bojan Križaj, te u ime sudija Sarajlija Miodrag Perović.

Takmičenja su startovala dan ranije, uz snažnu univerzalnu i humanističku poruku gradonačelnika Sarajeva i Los Angelesa, Uglješe Uzelca i Toma Bredlia (Bradley), koju su na simboličan način uputili svijetu. Da mir vlada među zemljama i narodima, na dobrobit mladih koji nose plamen sportskih i humanih vrijednosti inspirisanih olimpizmom.

ZOI su trajale do 19.februara. U njima je učestvovalo 49 zemalja sa 1437 sportista u 39 disciplina, te 1254 trenera i rukovodioca. Pratilo ih je 7.825 akreditovanih novinara i tehničkog osoblja iz 760 novinskih redakcija i 67 TV kuća. Evidentirano je 696.000 gledalaca i 10.450 volontera, koji su dali sve što su mogli da Sarajevo izgleda bajkovito i da ZOI budu do tada najbolje organizovane u historiji zimskih olimpijada.

Njeni sportski junaci, prije svih, bili su Skandinavci – Finkinja Marja-Lisa Hemeleinen (Hämäläinen) Kirvesiniemi sa zlatom na pet, deset i dvadeset kilometara, te bronzom u štafeti 4×5 km u smučarskom trčanju, i Šveđanin Gunde Svan (Swan), koji je na Igmanu trijumfalno završio trku na 15 km i štafetno nadmetanje 4×10 km, a u trci na 50 km osvojio srebrnu medalju.

Pamte se, naravno, i drugi slavodobitnici: nezaboravna ljepotica umjetničkog klizanja Katarina Vit (Witt) iz tadašnjeg DDR-a, američki spustaš Bil Džonson (Bill Johnson) i alpski skijaši braća Fil i Stiv Mer (Phillip i Steven Mahre), skijašica Debi Armstrong (Debbie), britanski plesači u umjetničkom klizanju Džejn Torvil i Krisofer Din (Jayne Torvill i Christopher Dean), italijanska slalomašica Paolet Magoni, finski skakač Mati Nikenen (Matti Nykänen) i desetine drugih asova, koji su na 97 takmičenja osvojili 222 medalje.

 

 

 

Među njima je i Jure Franko, sa srebrom u veleslalomu, prvom jugoslovenskom kolajnom na Zimskim olimpijskim igrama. Ekipa SFRJ imala je 72 člana, u kojoj su iz Bosne i Hercegovine bili biatlonci Tomislav Lopatić i Zoran Ćosić, brzoklizači Behrudin Merdović i Bibija Kerla, bobisti Boris Rađenović, Borislav Vujadinović, Mario Franić, Nikola Korica, Ognjen i Zoran Sokolović, Siniša Tubić i Zdravko Stojnić, te sankaši Dajana i Suad Karajica i Dušan Dragojević, koji je na Trebeviću zabilježio do sada najbolji rezultat (16. mjesto) u istoriji bosanskohercegovačkog zimskog olimpizma.

Na veličanstven način Igre su završene 19. februara svečanom ceremonijom u Zetri, uz takt pjesme „Lijepo je bilo u Sarajevu…“ i Samaranove riječi: „Doviđenja drago Sarajevo!“

Svi su bili zadovoljni: Svijet, jer je vidio do tada najbolje organizovane ZOI, i to prve u jednoj socijalističkoj zemlji i bez bojkota; Sarajevo, jer je u olimpijski podvig, uz hrabrost i znanje, utkalo i srce i dušu. Nježna „Pahuljica“ Miroslava Antonića i odvažni „Vučko“ Jože Trobeca, znak i maskota Igara, svjedočiće o tome vijekovima.

Kao i riječi Samaranovog nasljednika na čelu MOK-a, Žaka Roga (Jacques Rogge), koji je u jednom intervjuu kazao:

Četrnaeste zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. bile su Igre nadahnuća i, iznad svega, imale su svoje ljudsko lice, ono najviše što ljudski rod može doseći kada djeluje u harmoniji na zajedničkom mirnodopskom rezultatu… Sarajevo će uvijek imati specijalno mjesto u srcu olimpijskog pokreta.

 

Olimpijski komitet BiH