USUSRET BOŽIĆU: VLČ. IVAN RAVLIĆ-SVEĆENIK, HUMANISTA, KAPETAN BRODA, PILOT-ČOVJEK!

Kada bi vam neko ispričao priču o čovjeku, pri tom svećeniku, koji je pilot, kapetan broda, vozač, novinar, humanista, dobrovoljni davalac krvi, svjetski putnik…vjerovatno mu ne biste povjerovali. Ljudski život je prekratak za sve to, pomislili bismo.

Ipak, u BiH, zemlji punoj raznolikosti, dobrih i radinih ljudi, živi svećenik koji je,  uz rečeno, u BiH dovezao najveće orgulje, u „Collegiumu artisticumu“ postavio jednu od najvećih izložbi. U Globarici izmedju Maglaja i Žepča posjetili smo velečasnog Ivana Ravlića. Od školovanja u rodnoj Derventi preko Brača i Sarajeva do danas velečasni Ivan je ovladao brojnim vještinama i  stekao  zvanja, kako tehnička, tako i ona ljudska.

Ravlić: Teško, ali ponosno djetinjstvo

-Dok sam službovao u Tesliću preko 35  invalidskih kolica, kako elektronskih, tako i običnih, podijelio sam narodu. Najviše sRbina. Ipak, vlasti rS to mi nikad nisu priznale i tužan sam zbog toga- počinje svoju priču vlč Ivan Ravlić, župnik Župe „Marija pomoćnica kršćanja“ u Globarici.

Ovo je vjerovatno jedini svećenik na svijetu koji upravlja svim  vrstama motornih vozila, a završio je obuku i za pilota.

-Uz to sam i kapetan brodadužine do 25 metara- pojašnjava vlč. Ravlić koji je i dobrovoljni davalac krvi.

Porodična kuća Ravlića u Ljupljanici: nema je više

-Kaže se jedno davanje krvi je spas jednoga čovjeka. Dakle ja sam, po toj logici gledajući, preko sto ljudi spasio i sretan sam zbog toga-kaže velečasni.

Svake četiri godine okuplja  svoje Ravliće, a svake godine svećenike Doborskog i Derventskog dekanata. Rijetko, kaže,  posjećuje ruševine porodične kuće u Ljupljanici gdje je teško živio sa roditeljima i petnaestero braće i sestara.

Ostaci kuće Ravlića

-Ovo je moja rodna kuća, koje danas nema. A roditelji.  Možda su bili i goli i bosi i gladni, ali nama nisu to nikada rekli-kroz suze se prisjeća Ravlić.

Već kao dječak, kaže, donio je odluku da će život posvetiti svećeničkom pozivu.

-Mi smo svake nedjelje išli na svetu misu. Išlo je se u školu, tada i subote.  Tata nije imao razumijevanja išli ste subotu. Ajmo, opet nedjelja  na misu i opet ista kilometraža pješice 18 kilometara i ja, i sestre i braća. I, ako neko ima tu naviku, a ja sam imao tu naviku duboku i krenuo sam ka svećeničlkom pozivu-kaže vlč. Ivan.

Najplodniji period svećeničkog službovanja je, po svemu sudeći, bio onaj u Sarajevu.

-Dok sam bio župnik u Novom Sarajevu uvezao sam jedne od većih orgulja tada u BiH. Te su orgulje tada procijenjene sa ugradnjom  na 200.000 maraka. Oko osam tona su teške.“ 14 ”

Vlč Ivan Ravlić

ŽUPNIK ŽUPE MARIJA POMOĆNICA KRŠĆANA GLOBARICA

OFF; Autor je  13 knjiga  i zložbe sakralnih eksponata vjera na teritoriji BiH u prostoru  „Collegium artisticuma“ u „Skenderiji“.

-Oko 600 eksponata bilo je na jednom mjestu. To je bilo 2008. godine. Cijeli mjesec dana izložba je bila. Bila bi i mnogo duže, al iseu termini bili popunjeni-dodaje svećenik.

Ravlić (u sredini): Ponosan na svećenički poziv

Vjernici su i ovdje uz svog svećenika. Božić je vrijeme ljubavi,  praštanja ali  i poziva onima koji odlučuju.

-Mi imamo naše političare, naše državnike. Sve govore u ime naroda, a misle na sebe i na svoje potrebe. Ako si u ovoj stranci dobit ćeš posao. Ako nisi nećeš. To je pogubno i to treba dokinuti-kaže vlč Ivan Ravlić.

-Naš Isus je, kao mala bebica, bio odbačen i rodio se u štali. To nam je podstrek da mi ne budemo takvi, da mi budemo dobri ljudi i da prihvaćamo jedni druge ne gledajući tko je tko-kaže Erna Elčić, vjernica Župe svetog Leopolda iz Maglaja.

Uvijek s vjernicima

Velečasni Ivan Ravlić je i svjetski putnik, od Kine i Sahare, do Australije i Amerike. Iako u osmoj deceniji života putešestvije, kaže, još ne kani okončati.

-Nisam bio u Japanu i nisam bio u Kanadi. Imam volji u i tu otići pa evo daće Bog da me zdravlje posluži-kaže velečasni Ivan Ravlić.