UZ SVJETSKI DAN ZDRAVLJA: ZUKIĆI IZ ZAVIDOVIĆA DONIRANJEM ORGANA KĆERKE MINELE HUMANOŠĆU ZADIVILI CIJELU ZEMLJU!
Danas, na Svjetski dan zdravlja vjerovatno aktivnije promišljamo o svome zdravlju, ali i o stanju zdravstvenog sistema od kojeg uvijek očekujemo više. Zapitamo li se koliko jedni drugima možemo pomoći? Slijedi potresna priča o porodici Zukić iz Ribnice kod Zavidovića koja je organe svoje 25-godišnje kćerke Minele Zukić, nakon saobraćajne nezgode, odlučila donirati i tako spasiti mnoge živote. I tu priči nije kraj.
Na Minelinom mezaru
Te avgustovske večeri 2014. godine Minela je s sestrom Amelom, vjerenikom i društvom izašla u Zavidoviće da proslavi završetak pravnog fakulteta i početak pripravničkog staža u općinskoj upravi. Zbog toga, mislili su roditelji, sa izlaska se malo zakasnilo. Otac je na putu čekao kćerke da se vrate. Oko dva sata ušao je, kaže u kuću.
-Zazvonio je kućni telefon. Supruga Nahida je bila bliže telefonu. Uzela je telefon i odjednom ga je bacila i čuo sam samo da neko viče „halo, halo, halo…-priča otac Sead Zukić.
48 sati, Minelin otac Sead Zukić je čekao vijesti ispred Intenzivne njege Hirurškog odjela u Kantonalnoj bolnici Zenica gdje je konstatirano stanje nepovratne moždane kome.
-ja nisma znao tačno šta to znači, ali sam slutio da nije dobro. Rekao sam im slušajte, ako mojoj Mineli nema više pomoći, ja želim da doniram Mineline organe-priča nam Sead.
Neobično i trajno prijateljstvo
Istog dana na UKC u Tuzli izvršene su transplantacije više organa. Ifeti Karić iz Doboj Istoka transplantirana je jetra.
-Bila sam na stolu i promišljala. Ako sam ja spašena onda je ugašen jedan život. Tada sam zamišljala porodicu koja je izgubila svog najbližeg člana porodice. To mi je bilo u glavi. Nisu mi bili u glavi ni bolovi niti išta drugo-priča Ifeta.
-Samo pet mjeseci moj je sin stariji od naše Minele rahmetli koja je meni život produžila. I, emocije su bile. Tad sam se najteže osjećala i bilo mi je jako teško-priča nam Hasija Herić iz Stupara kdo Kladnja kojoj je transplantiran jedan Minelin bubreg.
Duboka zahvalnost
Iz svega se rodilo neobično prijateljstvo. Svake godine porodice transplantiranih s dubokim poštovanjem posjećuju Zikiće. Broj tansplantacija u BiH još je zanemariv u odnosu na susjednu Hrvatsku koja je lider u Evropi. Donorska mreža je, zbog nepotpunih zakonskih rješenja ali i zbog niske svijesti stanovništva pred gašenjem.
-Kažu neki „ne bih ja“. A, onda jednim malim kontrapitanjem razuvjeriš sve. Da li bi primio bubreg da dodješ u tu situaciju? Ili, ne dao Bog, dijete, otac, majka, brat, sestra? Primio bi od bilo koga-kaže Hasijin muž Halid Herić.
Sead Zukić je osnovao i fondaciju nazvavši ga imenom svoje kćerke. Tražio je pomoć da ona zaživi. Nije je, kaže dobio. Pokušavao je u krugu KBZ postaviti barem ploču u znak zahvalnosti svim donorima, ali ni to nije uspio iako je tražio samo odobrenje, a izradu bi, kaže, finansirao sam. Iako više od decenije Zukići nailaze na nerazumijevanje i zatvorena vrata, neće se, kažu, nikada umoriti.
Zukić: Neću se umoriti
-Ja i dalje nastavljam da se borim. Ja sam rekao kad sam bio u Zenici, kada se sve to desilo, ponovo ću reći, stavio sam ruku na srce i rekao: „Sve dok sam živ, zadnji atom snage daću da promovišem plemenitu ideju o doniranju organa. Za mene nema veće stvari nego nekome spasiti život-kaže nam Sead Zuikić. Afirmativa.ba