JULI 1992.-DAN KADA JE GINULA DOBOJSKA MLADOST

                                          JULI 1992.-DAN KADA JE GINULA DOBOJSKA MLADOS

 

31 godinu nakon prve velike bitke izmedju boraca Armije RBiH i VRS na prilazima Doboju, sjećanja su još svježa. Svježa su iz razloga što politike podjela i secesije nisu poražene. Naprotiv, aktivne su baš kao te kobne prve ratne 1992. godine kada je na prilazima Doboju od Vile do Putnikovog brda za samo nekoliko sati poginulo 65 dobojskih mladića, a više desetaka ih je ranjeno. Ginuli su uz rijeku Usoru gdje su zajedno provodili ljeta, uz „Proleterov“ stadion u Makljenovcu gdje su, nakon prvomajske budnice uz pleh-muziku, proslavljali Praznik rada zajedno, kao sugrajani i prijatelji.

Jesmo li išta naučili!?

Danas, samo par stotina metara jedni od drugih, boračka  udruženja i porodice poginulih oplakuju poginule. Na novoizgradjenom sportskom terenu u Makljenovcu boračka udruženja iz Doboja Juga i MZ Makojenovac organiziraju sjećanje na Bitku na Putnikovom brdu. Sjećanja su svježa.

Nakon što su 03. maja 1992. brutalno protjerani iz svoga grada, više od 25.000 Dobojlija nesrba tražilo je spas. Oni koji su ostali zatvarani su u logore „Kod Perče“, „Bare“, „Bosanska“, „Kasarna 4. juli“, gradski zatvor i druge. Mnogi su ubijeni, opljačkani i zlostavljani.

Samo dva i po mjeseca nakon progona iz rodnog grada dobojska mladost je željela kući. Slabo naoružani, ali sa ogromnom željom, 12. jula 1992. godine probili su linije višestruko opremljenijeg i brojnijeg neprijatelja i zakratko došli na prilaze rodnom gradu.

Iz logora „Kod Perče“ zloglasna jedinica „Predini vukovi“ izvlea je živi štiti, uglavnom od Bošnjaka iz Bukovačkih Čivičija pred jedinice Armije RBiH nakon čega je došlo do povlačenja. Poubijani  zarobljeni civili su sahranjeni u obližnju masovnu grobnicu odkle su netom poslije rata ekshumirani.

U proboju je prvog dana poginuo 31 pripadnik Armije RBiH i 34 pripadnika VRS. Prvi su se danas sjetiili Fatihoim, mevludom i obilaskom mezarja, drugi parastosom i obilaskom grobalja. Politika je tada dobojsku mladost gurnula u smrt.

Danas, treba biti objektivan i reći da politika, koju predvodi vladajuća većina sa SNSD-om na čelu, propagira istu politiku i, ne može se čovjek oteti utisku da bi mladost ovoga grada bili spremni ponovo gurnuti u nešto slično, ne daj Bože. Zato  se na vrijeme treba otrijezniti, razgovarati i nalaziti rješenja. Kako god, kao i 1992. ginut će dobojska i ina sirotinja. Zato, upamet!

Afirmativa.ba