DOK POLITIČARI ZAVADJAJU, RATNI STRADALNICI TRAŽE PUT KA POMIRENJU
DOK POLITIČARI ZAVADJAJU, RATNI STRADALNICI TRAŽE PUT KA POMIRENJU
Iako se s razlogom očekivalo da bh. društvo, nakon krvavog čertverogodišnjeg sukoba, doživi katarzu, počne liječiti ratne rane i krene putem izgradnje mirnog demokratskog okruženja, to se nije dogodilo. Za ovo su, prije svih odgovorni političari koji su narodima u BiH, umjesto tema vezanih uz ekonomiju i prosperitet, nametnuli teme podjela, mržnje i stalne prijetnje ratom. Koliko u takvoj situaciji mogu učiniti oni koji su u ratu najviše propatili i je li poraz bh. društva da proces pomirenja, nakon 30 godina, potenciraju zajedno upravo najteži ratni stradalnici.
U organizaciji Centra za nenasilnu akciju nedavno su bivši logoraši, ratni veterani i stradalnici rata posjetili više lokacija prisilnog zatvaranja, mučenja i zlostavljanja civilnog stanovništva. Širom BiH još je preko 130 neobilježenih mjesta stradanja civilnog stanovništva svih nacionalnosti.
-Obilazimo ovakve zatočeničke objekte vjerujući da je ovo jedan korak ka izgradnji mira na području BiH- kaže aktivista Centra za nenasilnu akciju u BiH Nedžad Novalić.
Ovi ljudi se se još jednom zajedno prisjetili svoje muke koja ih, ističu, na neki način, ujedinjuje. Put ka pomirenju, uvjereni su, vodi preko istine.
-Ako dodjemo do istine i ako svi budemo pričali, a da ne lažemo, jer ima i onih koji su bili pa oni dodaju, a joj on je musliman ili Hrvat ili kontra Srbin, pa udari po njemu ono što nije. Znači, iznoseći istinu, mada istina, po svim pravilima Božijim, mora izaći na vidjelo-kaže predsjendik Udruženja ratnih zarobljenika iz Dervente Drago Knežević.
Brojni su primjeri da vlasti, od lokalne do entitetske, sprječavaju označavanje mjesta stradanja, često ih ruše ili im mijenjaju namjenu s krajnjim ciljem da sakriju istinu. Takvih je u našoj zemlji oko 130.
-Koja do danas nisu obilježena i koja su u lokalnim zajednicama, u većini slučajeva, mjesta negiranja da se tu dogodio zločin nad pripadnicima naroda koji su danas u manjini u tim lokalnim zajednicama-dodaje Nedžad Novalić.
Ratni stradalnici ne računaju da će političari pomoći u pomirenju, jer ističu, oni na iskopavanju starih rana i sijanju mržnje i razdora, osiguravaju opstanak na vlasti. Narod je, kažu, žrtva manipulantskog odnosa politike koja je sebi cilj i svrha.
„Ljudi ovdje ne znaju ništa više osim onog što gledaju na televiziji ove političare i kada se političari pojave u ime nacije oni su heroji, a mi ništa-ističe Drago Knežević.
-Mi ne možemo utjecati na politiku. Niti ćemo sigurno utjecati na politiku. Ona je i do danas malo kasnila. Dobro kasnila. 30 i nešto godina. Nema ni procesuiranja i nema svašta nešto, ali mi drugog puta do pomirenja nemamo-siguran je predsjednik Udruženja logoraša iz Žepča Mirza Maglić.
Ohrabruje podatak da se onima koji su proživjeli torture u logorima pridružuju i mladi, koji to vrijeme ne pamte ali, kažu, osjećaju dužnost da, zarad budućnosti, prestanu biti nijemi posmatrači. Medju njima je i aktivista Centra za nenasilnu akciju iz Livna Dalmir Mišković.
-Ja ne želim da se ovo ponovi opet, da se ikome dogodi i jedino što ja mogu u ovom trenutku raditi je na ovaj način opominjati, pridonositi sjećanju i onemogućiti zaborav ovih stvari-ističe Mišković.
Ovi ljudi su odlučni istrajavati na pomirenju i razumijevanju, nadajući se da će jednoga dana ovom zemljom i regionom vladati pošteniji, iskreniji i, nadasve, humaniji političari. Afirmativa.ba