NAŠA TEMA-SRBIJA JE KLJUČ (NE)STABILNOSTI U REGIONU

SRBIJA JE KLJUČ (NE)STABILNOSTI U REGIONU

Mir i vječni pokoj daruj Gospode onima koji su nevino stradali. Mir i vječni svijet daruj beogadskoj i inoj djeci nevino ubijenim u školskim klupama. Osudi, Gospode ohole, i one koji siju smutnju i mržnju, one koji istinu zamijene za laž, a pravdu za nepravdu.  Zlo raditi, a dobru se nadati, kaže narod, nikada nije izdborilo.  Niko ne smije i ne treba da likuje nad stravičnom serijom zločina u Srbiji u kojima su mladi ubijali mlade i nevine. Sa Srbijom tuguje cijeli miroljubivi svijet. Istinski svaki čovjek i svaki roditelj u Bosni i Hercegovini, Bilo u RS i FBiH, pošto nacional-fašisti  vole da se to stalno naglašava, je tužan. Poštujemo u potpunosti Dan žalosti. Nećemo se pitati kako će biti na  dan obilježavanja genocida u Srebrenici!? Neka se pitaju drugi. Ova serija tragedija je, kao slap s Nijagare, osvijestila  Sr(p)bijansko drupštvo i postaviula hiljadu i jedno pitanje. Šta je uzrok i zašto se ovo dogadja!?

Niko, vjerovatno niti je toliko uman, niti raspolaže sa toliko informacije da bi dao odgovore na pitanja i zaključio o čemu se, zapravo, radi. Stoga možemo govoriti samo o činjenicama, o onome što se u Srbiji dešava, radi i iz Srbije emitira u cijeli region i šire već decenijama.  A, emitira se, uglavnom,  šund, politička netrpeljivost, postavka stalne i neprekinute ugroženosti, opća nekultura i medijski sadržaji koji su ispod svakog profesionalnog nivoa. Ali, u tome nije najveće zlo.

Činjenica je da se 30 i više godine propagira stalna ugroženost srpstva na Balkanu,  a ako postoji ugroženost,  postoji i elementarna potreba da se razvije sistem zaštite. S obzirom da ovdje ne postoji  nikakva ugroženost jer, zaboga, osim činjenice da svi  na Zapadnom Balkanu sa Srbima nekako žele živjeti u miru, realno, niko nije dovoljno snažan ni lud  da bi se usudio fizički nauditi Srbima u Srbiji i van nje. Izuzimamo svakako ogromnu većinu naroda u Srbiji, koji, poput mnogih na Balkanu, vide pogrešan pravac oficijelne srpske politike u posljednih 30 i kusur godina. Hrvate treba, ako je neopohodno i i silom,  pokoriti (Vukovar, Pakrac…), Bošnjake-muslimane  treba, ako je neophodno i silom “vratiti u vekovnu veru”. Ako to nije moguće i fizički ih ukloniti (genocid). Albanci su osvjedočeni neprijatelji i treba  teritoriju Kosova, ako treba i silom, vratiti pod okrilje Srbije bez obzira na žrtve. Crnogorci su se oteli “srpsko-pravoslavnom kišobranu” i treba ih, ako treba i silom, vratiti na pravi put. Svi su oni neprijatelji srpskog naroda  i ugrožavaju ga, njegovani je stav  oficijelne srpske politike.

Evidentno je da je danas u Srbiji veći heroj  Legija, nego demokratski izabrani premije Đindić kojeg je hladnokrvno ubio u centru Beograda!?  Glavni lik je u Srbiji i dalje Arkan i njegova udovica, dok mladi za, recimo Bogdana Bogdanovića, nisu ni čuli. Milomir Marić vaspitava srpsku javnost i omladinu, a Branko Ćopić je zauvijek ostao doboko u valovima jedne od beogradskih rijeka.

Stalno promoviranje nasilja, vojne parade i prikazivanje vojne moći koja, kao treba da odvrati nekoga od napada na Srbiju!?  Pa, zaboga, svima je jasno da Srbiju danas niko ne može i ne želi da napadne. Ovu zemlju, sa divnim narodom, koji ima zlu kob da ga predvodi radikalna, nesposobna i zlonamjerna vlast već tridesetak godina,  svi žele odobrovoljiti da im nekako postane prijatelj, da na Balkanu konačno počnemo živjeti kao ljudi. Ali ne, 30 godina vrti se matrica Velike Srbije, sada zamijenjena Srpskim svetom. Dačići i ostali politički kepeci decenijama se upinju da dodatno radikaliziraju srpsko društvo. U takvoj situaciji promocije nemorala, nekulture, nasilja, netolerancije, njegovanja superiornosti srpske nacije, izmišljanje neprijatelja i stalne ugroženosti, sasvim je očekivano da se u naraštajima koji rastu u tako “karcinomnom” okruženju, razvija nagon za pseudo-samoodržanjem. S obzirom da “nije kucnuo čas” za Marš na Drinu, Ibar, Koranu ili Zetu, nevjerovatna količina zla eruptira unutar same utrobe zemlje i uzima danak.

Ali, Srbija se budi! Ona Srbija kakvu poznajemo i kakvu  je želimo za susjeda, komšiju i prijatelja. Preko 300.000 stanovnika Srbije ( u samo jednom danu)  traži zaustavljanje medija koji šire nekulturu, nemoral, lažne vrijednosti i mržnju. Traže da koncert Beogradske filharmonije opet bude gledaniji od “Zadruge ” i “Zvezda granda”. Traže da se mržnjom kontaminirana  “TV Happy” zaustavi u suludom pohodu na intelekt, dobrotu i sve ono što krasi srpski narod. Srbija je odlučila biti ono što jeste i što je oduvijek bila. Mogu se Marići, Dačići, Vučići  i ini čuditi, ali Srbija će pobijediti i biti onakva kakvu je znamo. Ponosna, pravedna, čvrsta i dobronamjerna prema onima koji je poštuju. Srbija koja će, bez  “ala Vučić” licemjerja, umjesto nasilja, ugroženosti i neprijateljstva prema najbližima, ponovo njegovati, mir, saradnju, toleranciju i humanost. A, Srbija to može. Vidjet ćete! Afirmativa.ba