POLOŽENO CVIJEĆE ŽRTVAMA GENOCIDA: „ZA NAS JE DANAS DAN ŽALOSTI“

Munira Subašić, predstavnica Pokreta “Majke enklava Srebrenice i Žepe” je, povodom posjete i polaganja cvijeća na Spomen-obilježju i mezarju žrtvama genocida počinjenog nad Bošnjacima u julu 1995. godine, u Potočarima, a na dan neustavnog obilježavanja ‘Dana Republike Srpske’ kazala kako je danas za Majke Srebrenice dan žalosti.

“Jer, ‘92. godine, 9. januara donešena je odluka da mi imamo ovo mezarje, da imamo naše šehide, da nemamo svoje sinove, da nemamo svoje muževe, da mnoge majke žive same i to je bio projekta ‘Velike Srbije’, doduše, pomognut svijetom i Evropom”, istakla je Subašić.

Ona je naglasila i kako danas ne bi gorjele ni Ukrajina ni Palestina, ni Irak, ni Sirija i mnoge druge zemlje, da su svijet i Evropa nešto naučili.

“Nešto su trebali naučiti. Znači, ništa nisu naučili. To je moja poruka”, poručila je Subašić.

Ćamil Duraković, potpredsjednik ovoga bh. entiteta je istakao kako su danas tu, u organizaciji Majki Srebrenice i Memorijalnog centra došli pružiti apsolutnu podršku inicijativi Majki Srebrenice – upućivanja zahtjeva Udruženje žrtava i svjedoka genocida, Pokreta “Majke enklave Srebrenica i Žepa” i Udruženja “Žena Podrinja” predsjedniku Narodne skupštine RS Nenadu Stevandiću da se 9. januar u RS proglasi danom žalosti i da se tog dana oda počast žrtvama ubijenim u udruženom zločinačkom poduhvatu.

“Nalazimo se na mjestu koje je možda i najveći svjedok onoga što je uslijedilo nakon 9. januara ‘92. godine – ako išta može posvjedočiti, to su ovi ništani u mezarju, ovdje u Potočarima – da ta ideja, koja je tada proklamovana je ustvari kulminirala i završila na kraju najvećim zločinom koji se može počiniti protiv čovjeka, a to je genocid”, istakao je Duraković te dodao kako su danas tu kako bi kazali svoju stranu priče – da oni koji žive u RS-u nisu isključivo danas u Banjaluci.

“Dakle, ovdje žive i drugi narodi koji ne misle onako kako misle i kako proklamuju oni koji su, nažalost, vlast u ovom dijelu države Bosne i Hercegovine. Država Bosna i Hercegovina postoji, a mi smo, koji živimo ovdje, dakle, živi svjedok da će ona i dalje postojati bez obzira na ove neustavne i anticivilizacijske aktivnosti. To je isključivo razlog da sm odanas ovdje u Memorijalnom centru”, poručuje Duraković.

Pasivnost međunarodne zajednice: ‘Znali smo da neće ni ovaj put učiniti ništa’

Komentarišući izjavu visokog predstavnik u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta koji je prošle godine kazao kako se 9. januar 2024. godine neće održati u istom formatu Duraković je naglasio kako, nažalost, i tada, kada je Schmidt to rekao, nije očekivao ništa drugačije.

“Ako se sjećate perioda ‘95. godine kada je Srebrenica bila zaštićena zona Rezolucijom Ujedinjenih nacija koje su garantovale mir ovdje, a potom se desio genocid. Tako da, imati povjerenja apsolutno samo u međunarodnu zajednicu, posebno međunarodnu zajednicu koja u zadnjih 15 godina je doslovce samo tu da konstatuje stanje, a ne da uradi bilo šta, što su i obavezni po Dejtonskom mirovnom sporazumu – nažalost, znali smo da neće ni ovaj put učiniti ništa.”

“Tako da, neka svako nosi na duši ono za šta je odgovoran, mogao je, a nije”, poručio je Duraković.

 

(Vijesti.ba)